U tišini crkve, uz svjetlost svijeća, miris cvijeća i tamjana, u grobu leži, nitko drugi, nego sam Bog. Sjećam se jedne priče o čovjeku koji je sanjao da je Bog umro. Osjećaj nevjerice i bespomoćnosti, napuštenosti i besmisla pratio ga je cijeli dan. Nije se mogao pomiriti s tim da je Bog mrtav. Bog iz sna tog čovjeka je jednostavno umro. Naš je ubijen. Stvoritelj svega svijeta, Život, Svjetlost, Nježnost i Ljubav sama okrutno mučena i ubijena rukom svojih stvorenja. Kao da je Zemlja promjenila smjer svoje vrtnje i čitav Svemir zakonitosti na kojima počiva.