Svibanjski Trinaesti: Po Antunu k Isusu

Još jedan trinaesti u mjesecu. Svibanjski. Brojni vjernici opet dođoše po Antunu k Isusu, po svecu cijeloga svijeta iznova primiše milosti s neba, u susretu s Uskrslim. Misa, molitva, pjesma, klanjanje. Duh Sveti poručuje nam preko patera Ante: nemojte se obeshrabriti.

Ponekad u svojim životnim teškoćama pronalazimo utjehu u našim bližnjima, ponekad te iste teškoće sami nosimo u srcu, a ponekad izlaza i ne vidimo. Pišem ponekad, jer to su naše slabosti, ali slabosti u koje kada postavimo Krista, postaju radost i, ako to dopustimo tada se i mijenjamo. Učeni smo kako otvoriti srce za tu radost i razni su postupci koje činimo kako bismo se jačali u Kristu. No, jedno je sigurno: Krist je postavio svoje apostole da idu po svijetu i navještaju ne samo Njegovu Riječ već i da tu radost donesu u srca svih nas. Upravo po tome počinje navezanost na svećenike i nekako više hrlimo za njima nego za samim Kristom.

Nažalost, ne mogu se složiti s tim riječima, jer bitna je razlika između ljudske navezanosti i poznatog nam odnosa stada ovčica i njihova pastira. Upravo je Krist svoje apostole postavio da budu pastiri svojega stada i da vode svoje ovčice putem Njegove Ljubavi, iz koje proizlazi sigurnost, a nestaje strah, proizlazi radost, a nestaje tuga, proizlazi mir, a nestaju sve teškoće. I sada je dobro spomenuti riječ navezanost, jer ne postoji ništa bolje niti vrjednije do biti navezan na Krista! Pa, kako onda odbaciti tu milinu glasa koje proizlazi iz srca, srca koje neizmjerno ljubi Krista...? Kako će ovčice hoditi u sigurnost, primati radost i zadobivati mir kad tog glasa više ne bude...? Pitanje je: što li će biti sa stadom kada pastir ode?

Lijepo je bilo biti prisutan na molitvi krunice Majci Mariji koju su predvodili vjernici, a kojom je počeo svibanjski trinaesti, posvećen našem zaštitniku svetom Antunu, a u čije ime je uslijedio nastavak - misnim slavljem, molitvom za ozdravljenje i klanjanjem. Radost je ispunjala srca, ista ona radost koju toliko puta spominjem, jer samo prenosim riječi pastira koji govori: Raduj se, jer radost je u tebi, u svakom susretu sa Bogom. Ne bih volio da ti večeraš odeš dragi brate i sestro sa ovoga mjesta a da ne budeš dotaknut i dotaknuta radošću Isusa. molitvom za ozdravljenje,Doista, snažan je poticaj riječi našega župnika, patera Ante Šiška, upućenih brojnim vjernicima koji su se i ovog svibanjskog trinaestog okupili u podvinjskoj crkvi.

Znate li koji je meni osobno dragi dio svete mise?, upitao je pater Ante - jedna privilegija koju mi svećenici imamo, a možda počesto zaboravljamo: trenutak kada preko nas progovara Isus, svima vama, i meni naravno, po svetom Evanđelju. Upravo tako počela je paterova propovijed koju je nastavio u tonu Mariji posvećenog mjeseca svibnja, i slavljenja pobožnosti prema našoj Bezgrešnoj Majci Mariji. Stoga je i pater Ante posebnu pozornost dao upravo Njoj. Vratio se mislima u davnu 1918. godinu kada se baš na datum ovoga dana molitve po zagovoru svetog Antuna, 13. svibnja, dogodila Marijina objava u Fatimi preko dvije djevojčice i jednog dječaka.

'Obratite se, pokoru činite i vjerujte u Evanđelje' - Marija ponavlja, kao majka sad u školi kad neko gradivo trebamo dobrano zapamtiti, da to odjekne u našim srcima, da se utjelovi ta riječ. Toliko je aktualnosti i za sve nas, dan danas. Kroz osvrt na Lucijine memoare pater Ante naglašava bitno zapažanje: na desnoj ruci visjela joj je krunica. Molite, krunicu kako biste izmolili mir u svijetu i svršetak rata. Krunica jeste snažno, možemo reći, atomsko oružje za mir u svijetu. Katkada nismo niti svjesni kolika je snaga moljenja krunice. To je biblijski inspirirana molitva, svako otajstvo je utemeljeno na jednome dijelu života Isusa iz Nazareta.

Neizostavno valja spomenuti kako su vjernici sve upućene im riječi prihvaćali u srcu i te riječi dobile su odjeka što biva baš nasuprot Pavlu koji na svom pohodu u Ateni ostaje neprihvaćen jer, kako kaže pater Ante, kada je sveti Pavao progovorio o uskrsnuću mrtvih, jedni se stadoše rugati a drugi rekoše, još ćemo te o tome slušati. I nastavlja: Stoga ti želim reći, uoči svetkovine uzašašća, Isus uzlazi na nebo. Tko nastavlja njegovo poslanje? Papa Franjo? Da. Biskup Đuro? Da. Pater Ante i njegova subraća? Pa naravno. I tko još? Svi mi! Isus nema drugih ruku osim tvojih i mojih, nema drugih očiju osim tvojih i mojih, nema drugog glasa osim tvoga i moga. Stoga nemoj se obeshrabriti kao što se i Pavao nije obeshrabrio kada ga ljudi nisu poslušali,zaključio je 'pastir našega stada'.

na vrh članka