Hodočašće župe Podvinje Majci Božjoj Lurdskoj

LOURDES – Naša je župa svetog Antuna organizirala je još jedno tradicionalno svibanjsko marijansko hodočašće za svoje župljane, ovoga puta u najveće svjetsko marijansko svetište - Lourdes u Francuskoj. Majci Božjoj Lurdskoj hodočastilo je od 28. travnja do 3. svibnja, 60 vjernika, među kojima je bilo nekoliko njih i iz drugih župa Slavonskog Broda i okolice.

Svatko sa svojim molitvenim nakanama Gospi Lurdskoj, krenuše na put dug 1850 kilometara u utorak, 28. travnja rano izjutra, autobusom preko Slovenije i Italije do Francuske. Zaustaviše se na Azurnoj obali, u čuvenom gradu Cannesu, poznatome po jednom od najvećih svjetskih filmskih festivala. Ondje su prenoćili u malom hotelu u predgrađu Le Cannetu. Jutro slijedećega dana nekolicina njih iskoristila je za šetnju uz obalu Azurnog mora uz prekrasan izlazak sunca, a nakon doručka hodočasnici su nastavili put preko Marseillea, Montpelierrea i Toulousea prema Lourdesu – najvećem i najposjećenijem, i jednom od najstarijih marijanskih svetišta u svijetu.

Podsjetimo, Lourdes je grad na jugozapadu Francuske,u pokrajini Hautes-Pyrenees, u podnožju Pireneja. Nakon ukazanja Blažene Djevice Marije siromašnoj djevojčici Bernadetti Soubirous, 11. veljače 1858., Lourdes se razvio u veliko vjersko odredište i svetište. Danas Lourdes broji oko 17 tisuća stanovnika, ima oko 300 hotela i može primiti više od 5 milijuna hodočasnika svake godine. Lourdes je mjesto molitve, pokore, mira, brojnih Božjih milosti i čudesa.

Odmah po dolasku u Lourdes, hodočasnici iz Podvinja uputili su se u spilju Massabielle, pokraj rijeke Gave, na mjesto gdje se Blažena Djevica Marija ukazala 14-godišnjoj Bernadette, kćeri siromašnog mlinara, i preko nje pozvala svijet na molitvu, obraćenje i pokoru.

Misno slavlje potom je u kapeli arkanđela Gabrijela, u podnožju bazilike Bezgrješnog začeća, predvodio podvinjski župnik Ante Šiško, potaknuvši hodočasnike neka sve svoje molitve i vapaje upute Bogu uzdajući se u zagovor one koja je prva povjerovala u Kristovo Uskrsnuće: Majke Raspetog i Uskrsloga, nebeske Majke svih nas, Kraljice Mira – Blažene Djevice Marije iz Lourdesa.

Drugoga dana boravka u Lourdesu, kojega su započeli također misnim slavljem, hodočasnički program vjernici su nastavili razgledom svetišta: veličanstvene bazilike Bezgrješnog začeća i kripte s relikvijama svete Bernardette, sagrađene na massabielskom kamenu, potom baziliku svetoga pape Pia X (koja se nalazi pod zemljom, površine 1200 m², i koja može primiti 27 tisuća ljudi, po čemu je najveća crkva pod zemljom u svijetu), a u večernjim satima su u zajedništvu 25 tisuća vjernika iz cijeloga svijeta sudjelovali u velikoj marijanskoj procesiji sa svijećama.

Treći dan, u petak, 1. svibnja, hodočasnici su započeli pobožnošću Križnoga puta, na postajama koje na vrhovima planine Espelugues dominiraju Svetištem, te misom u kapeli svetog Patricka. U nastavku su ponovno posjetili špilju ukazanja, ispod koje su prošli i imali priliku vidjeti čudotvorni izvor koji izvire iz stijene, i iz kojega je pod Bernardettnim rukama za vrijeme ukazanja 25. veljače 1858., prema nalogu Blažene Djevice Marije koja joj je prstom pokazala gdje će kopati da proteče čudotvorni izvor te zapovjedila Pođite na izvore piti i oprati se. Pokraj špilje, s desne strane, nekoliko metara od nje, nalaze se 1955. godine sagrađeni kameni bazeni s čudotvornom svetom vodom koja izvire iz stijena u kojima su se hodočasnici imali prigodu okupati i na taj način, uz molitvu za ozdravljenje, pročistiti svoje tijelo i duh.

U nastavku je bila prigoda i za svetu ispovijed, doduše na nekim od stranih svjetskih jezika, a nakon ručka, poslijepodnevni sati hodočasnicima su dati kao slobodno vrijeme za osobnu molitvu, pojedinačni razgled svetišta, odmor i kupnju suvenira. Zanimljivo, mnogi od njih su kao prvi suvenir izabrali kanistere s motivom svetišta u kojega su točili lurdsku vodu iz izvora sa massabielske stijene.

Zajednički hodočasnički program nastavljen je obilaskom mjesta gdje je rođena i živjela sveta vidjelica Bernardette: rodnu kuću Moulin de Boly, dom njezine obitelji Soubirous tzv. cachot (zatvor) te župnu crkvu svetog Petra u kojoj je krštena. Nekolicina najhrabrijih hodočasnika uspela se i na 26 metara visok toranj utvrđenog zamka Lourdesa (koji datira iz 8. stoljeća) s vidikovcem na panoramu grada i planinskih vrhova Pireneja, te razgledali povijesni Pirenejski muzej unutar zidina tvrđave, zaštićenog spomenika francuske povijesti i kulture.

U subotu, 2. svibnja, posljednjeg dana boravka u Lourdesu, hodočasnici su sudjelovali na jutarnjoj misi u kapeli svetog Maksimilijana Kolbea, te se još jednom zajednički pomolili ispred špilje ukazanja. Zajednički su kupili i jednu dva metra visoku i 35 kilograma tešku svijeću, koju su potom upalili na posebnom mjestu pokraj špilje i koja još uvijek u Lourdesu plamti za sve molitvene nakane, za sve vas, naše župljane i vaše obitelji.

Na povratku su, u nedjeljno jutro navratili u Karlovac, u nacionalno svetište svetoga Josipa, gdje su utječući se u zagovor zaštitnika naše Domovine, Bogu zahvalili za sve primljene milosti tijekom hodočašća u Lourdes. Na inicijativu župnika Ante Šiška, svaki od hodočasnika imao je ulogu anđela čuvara nekome iz skupine, čije je ime napisano na papiriću izvukao na početku putovanja. Tko je kome bio anđeo čuvar i tijekom hodočašća molio i diskretno pazio na svog štićenika, otkriveno je tek u Karlovcu uz razmjenu simboličnih darova kao uspomenu na susret u Lourdesu. Na kraju, rodila se inicijativa da se dogodine organizira i hodočašće u još jedno svjetsko marijansko svetište, ono u Fatimi u Portugalu, kod Gospe Fatimske.

Ivica Vlašić


Svjedočanstva i dojmovi s hodočašća u Lourdes

Dojmljiv susret s osobama s invaliditetom

Osjećala sam se sretno i dva tjedna prije polaska na putovanje u sveto mjesto Lourdes. Ni o čemu drugome nisam razmišljala, samo o Lourdesu. Sa mnom je išao i moj sin Nino. Molila sam Boga da on to izdrži, jer je to bilo prvi put da ide na tako velik put od nesreće u kojoj je nastradao prije pet godina.

Tijekom putovanja pojavljuju se prve poteškoće s Ninom. Na mene to djeluje jako teško i pitam se zašto sam uopće išla? Dolaze mi neka čudna razmišljanja: osjećam se napušteno. Tek tijekom susreta i molitve kod špilje ukazanja Blažene Djevice Marije, kleknula sam i osjetila olakšanje. Pred očima su mi se redali događaji o Gospinom ukazanju svetoj Bernardette. Prolazak kroz špilju i kapanje vode sa stijene meni na glavu, donosi mi osjećaj blagoslova i nade da je ipak dobro što sam tu. Sutradan ponovo dolazimo kod špilje. Tada sam vidjela nešto što me je, mislim, najviše dotaknulo: bila je to kolona ljudi u invalidskim kolicima koju su došli na misu pred špilju. Ponovno sam se osjećala blagoslovljeno i zahvalno što sam i ja na neki način dio tih ljudi. Toliko puno ih je, invalidi, ovisni o drugom čovjeku, dolaze puni nade da će Gospa učiniti čudo, da će Bog svrnuti pogled na njih i ozdraviti im udove. Ja, onako slaba, ponovno padam u mislima: gdje sam tu ja? Zdrava ali puno puta bolesnija od njih. Oni, invalidi, oni su blagoslov, u njima je Isus, a na nama je da ga prepoznamo i budemo radosni što ih imamo pored sebe upravo takve kakvi jesu - invalidne.

Kupanje u lurdskoj vodi čisti moju dušu, molitva Gospi Lurdskoj na slici iznad kade, uranjanje u svetu vodu donosi novo rađanje. Jedan trenutak mi ostaje u pamćenju: u još jednom osjećaju napuštenosti i samoće, šetam se sa sinom Ninom pored špilje dok kiša pada. Noge su nam mokre, kišne kapi slijevaju se niz kabanicu. Prilazi nam jedna žena, Španjolka i nudi nam novu veliku kabanicu koja će pokriti i njegove noge. Suze, po tko zna koji put, ponovno uz kišu peru i moje lice i dušu. Zahvalna Bogu i Majci Lurdskoj što su oni uz nas, što imam njih i u trenucima kada se osjećam napušteno i usamljeno. Znala sam da je Gospa poslala ženu koja nam je ponudila kabanicu. Sretna se vraćam domu, noseći sa sobom nove doživljaje i razmišljanjima o potrebi praštanja.

Došlo je vrijeme da ja opraštam, dosta su drugi meni opraštali. Zahvalna sam do neba što me Bog pere i daruje mi nove milosti. Moj sin Nino bez ikakvih se problema vratio domu, sretan. Hvala Majci Božjoj Lurdskoj na svim milostima koje prate one koji joj hodočaste.

Rafaela Janković
* * *

Posebost hodočasničkog zajedništva

I tako...sjedim i razmišljam što napisati o hodočašću u Lurdes? Što izdvojiti? Koje trenutke, kada je svaki bio plodonosan, svaki popraćen susretom Neba i zemlje...? Od prekrasnog zajedništva, divnih ljudi, od ljubavi kojom nas je Majka napojila i još uvijek je u našim srcima i u našim odnosima, do onih osobnih susreta s Majkom i Nebom u samoći...i možda bih to mogla izdvojiti - zajedništvo.

Ta međusobna povezanost, kao malo stado (usp. Lk 12, 32) kojemu je Isus pastir. To se savršeno očitovalo na ovome hodočašću: mnogi osobni razgovori među nama, riječi ohrabrenja i utjehe, riječi i djela ljubavi, briga jednih za druge, strpljenje, blagost, molitve za one koji nisu s nama, igre, šale (...) Vauuuu, čovječe, kao prva krščanska zajednica!

Za mene, dok sam gledala sa strane i malo razmišljala o tome, to je bilo čudesno. Toliko ljudi, različitih karaktera i naravi, dobi, razmišljanja, a ipak jedno srce i jedna duša. Kako je Bog velik! Kako je lijepo promatrati kako nas Duh Sveti svojom ljubavlju spaja, i kako svi daju odziv na taj poziv; ljubavi! Koliko li su potrebna ovakva hodočašća da malo promislimo, da se otvorimo jedni drugima i Gospodinu. Nadam se da ovo zajedništvo neće prestati, nego da će se utvrđivati!

Za svu ljubav, Majko draga što je ovdje na nas izli, dajemo ti obećanje biti bolji neg' smo bili!

Matea Crljen

na vrh članka