Blagoslov uskrsnog jela na Veliku subotu

Cijela svita ljudi – žena i muževa, baki i djedova, djevojčica i dječaka okupila se pred župnom crkvom svetog Antuna u Podvinju, a i pred filijanom ckrvom svetog Josipa u Bukovlju, na velikosubotnje poslijepodne, noseć korpice s uskrsnim jelom, ićem i pićem koje će blagovati na uskrsno jutro: kruh, šunku, kulin, jaja, luk... Donesoše jelo na uskrsni blagoslov!

Neki čak i trčećim koracima jedva dovukoše svoje korpice, neki su se čak dovezli automobilima zatamnjenih stakala i europskih registracija…Da, kao i vazda do sada, i ove Velike subote, uoči Uskrsa bilo je malo pretjerivanja. E, da je toliki broj vjernika barem okupljen na svakoj nedjeljnoj svetoj Misi…!?! Ili, koliko nas se došlo pokloniti Isusu koji još leži u mračnome grobu?

Znamo kako to biva u Hrvata: jedni se trude pokazati sve što imaju pa jedva tegle košare, teže od njih samih... Drugi, pak, nose košarice u koje stane tek po jedna pisanica... Svima je stalo da za uskrsni doručak imaju blagoslovljeno jelo.

Uz blagoslovljeno jelo ljudi su u prošlosti vezivali brojne druge, ne baš vjerske, običaje i praznovjerja. Tako se govorilo da je grijeh čak i mirisanje blagoslovljena jela prije Uskrsa, a kamoli da ga se jede! U nekim se krajevima smatralo da takvo jelo ne smije okusiti tko nije bio na ispovijedi. Neki vele: prvo treba kušati blagoslovljeni luk, a bunjevački Hrvati će pak nadodati hren - kao podsjećanje na to da nema slasti bez muke i gorčine, ni spasa bez križa! Blagoslovljena jaja čak se nisu smjela jesti, već su se čuvala zbog svoje ljekovite moći.

Sve je to MADE IN CROATIA, jer ovakav običaj masovnoga blagoslivljanja jela, nećete naći ni u jednoj zapadnoeuropskoj zemlji. Ipak, običaji su običaji, u Slavonaca dio baštine koju svakako treba čuvati, ali ne treba zaboraviti na pravi smisao Uskrsa. Znamo li koji je?

Posvetili su našu hranu dragi nam pateri Ante, Albert i Rafał. I pozvali na zajedničku molitvu, kako bi naše jelo dobilo značaj duhovne hrane, koju ćemo zajednički blagovati uskrslome Isusu na spomen. Kad je uskrsno jelo u pitanju, trebamo si posvjestiti da zajedničko blagovanje treba biti izraz ljudske bliskosti, prisnosti i ljubavi. Isus je to često pokazivao, i prije svoje smrti i uskrsnuća, odlučio otajstveno utjeloviti u naše međusobno zajedništvo i sam postati hrana našem postojanju. Blagoslovljena hrana koju blagujemo na Uskrs govori o preobrazbi, posveti svega po Kristovu Uskrsu, napose nas samih. Uskrsni blagoslov jela i njegovo blagovanje usko je povezano s uskrsnom euharistijom, koja je središte kršćanskog života.

Stoga nam uskrsni blagoslov jela i zajedničko obiteljsko blagovanje treba biti poticaj da u današnjem vremenu kada je obitelj uvelike rastrgana, trenutke zajedništva u obitelji smatramo svetim i vrijednim. Sve ostalo, u znaku prolaznog materijalizma, konzumizma, sjaja i kiča, a bez duhovnosti – samo po sebi – nije Uskrs.

Uskrs počinje ondje gdje pomažemo da DOBRO uskrsne drugima!

na vrh članka