Misa večere Gospodnje na Veliki četvrtak

Ovo je dan kada je nebo najbliže zemlji, kada je dobrota pobijedila zloću, Božja milost nadjačala svaku krivicu, a uskrsnuće se već nazire, odjeknulo je s Mise večere Gospodnje koju je, s obredom pranja nogu, na Veliki četvrtak predvodio župnik p. Ante Šiško.

Na Veliki četvrtak, prvi dan Vazmenog trodnevlja i spomendan Kristove posljednje večere, ustanovljenja Euharistije i svećeničkog reda, Misu večere Gospodnje predslavio je pred brojnim vjernicima u župnoj crkvi sv. Antuna u Podvinju župnik, p. Ante Šiško uz koncelebraciju p. Alberta Thielemeiera.

Čitanje odlomka iz Ivanova evanđelja upotpunjeno je scenskim prikazom pranja nogu: p. Ante je po Isusovom primjeru oprao noge dvanaestorici izabranih župljana koji su bili u ulozi apostola. Dirljiva je bila slika Isusovog čina neizmjerne ljubavi i intimne geste kojom sve nas poziva da jedni drugima peremo noge, da ljubimo jedni druge kao što je i On ljubio svoje učenike. Bog želi doprijeti do onih naših dijelova do kojih mi ni sami ne želimo doći zbog prljavštine grijeha. Bog nas želi osloboditi i izbaviti iz naših tmina., naglasio je u prigodnoj homiliji župnik Ante, upitavši svakog od nazočnih vjernika: jesi li i ti spreman/na oprati noge svojim ukućanima, prijateljima, susjedima, jesi li se spreman pokoriti i poniziti za bližnjega, kao što je to Isusu učinio za svakog nas? Uistinu, to je intiman čin: nekome oprati noge. Bog upravo želi takav intiman odnos imati sa svakim od nas, prigibajući se u našu prljavštinu, našu grešnost, malovjernost, našu krhkost – tamo odakle mi sami bježimo. Poradi stoga na samom sebi, po Isusovom primjeru koji nam je ostavio u otajstvima ove svete noći.

Osvrnuo se i na jutro Velikog četvrtka i trenutka kada su svi svećenici bili okupljeni oko svog pastira, nadbiskupa Đure Hranića te obnovili svoje svećeničke zavjete. Na današnji dan ustavnoljen je sakrament Svećeničkog reda. U ovom trenutku diljem svijeta svećenici ponavljaju Isusove riječi kojima za vrijeme posljednje večere ustanovljuje Euharistiju: 'ovo je tijelo moje… ovo je moja krv koja će se proliti za vas…' Ovo je dan kada je nebo najbliže zemlji, kada je pakost čovjekova pretvorena u pokajanje, dobrota pobijedila zloću, mrak rasvijetljen zrakom nade, Božja milost nadjačala svaku krivicu, a uskrsnuće se već nazire! Ovo je sveta noć u kojoj ulazimo u tišinu. Uđimo u tišinu naših srdaca i u srcu ostvarimo susret s Bogom, koji je ljubav. Pozvani smo na tu ljubav koja se daruje do kraja, no o nama samima i našoj slobodi, koju Bog poštuje, ovisi hoće li se dogoditi taj prijelaz u intimni odnos s Gospodinom, kazao je župnik.

Svoju je propovijed zaključio porukom citirajući nadbiskupa Đuru Hranića: nemojmo biti ravnodušni prema Duhu Svetom, kako svi svećenici tako i svi vjernici, jer Duh Sveti se očituje i trebao bi se očitovati kroz naše riječi i kroz naša djela.

Misno slavlje završeno je prijenosom Presvetoga u svetohranište smješteno u pokrajnju lađu ulaznog dijela crkve, kraj Svetoga Groba, gdje će se čuvati sve do Vazmenog bdijenja. Svećenici su potom ogolili oltar kao znak sjećanja kako je Isus Krist bio svučen do gola da bi ga bičevali i raspeli i da bismo se naučili, da zbog dostojnog slavljenja njegove muke i mi moramo svući starog čovjeka, a to znači svaku grešnu svjetovnu sklonost. Sva zvona zavezana su i neće zvoniti sve do večeri Vazmenog bdijenja na Veliku subotu, u znak velikog bola zbog muke i smrti našega Spasitelja. Vjernici su nakon završetka svih obreda ostali u Getsemanskoj uri, sabrano moleći u tišini, pred Presvetim sve do 22 sata.

na vrh članka