Misa večere Gospodnje na Veliki četvrtak - Bukovlje

Pomislimo li na misu Velikog Četvrtka ili Četvrtka večere Gospodnje lako je pomisliti kako je riječ o običnoj tjednoj svetoj Misi. No, ako razmislimo što se u pozadini te večeri dogodilo, te što se nastavlja činiti i danas sakramentom Euharistije, otkrivamo kako je riječ o nečemu lijepom i otajstvenom. Poslijednje Kristove večere prisjećamo se svakom Misom u pretvorbi, no Misa Velikoga Četvrtka podiže taj spomen-čin na jedan mnogo viši stupanj. Ona je čitava posvećena slavljenju i prisjećanju na tu noć. Upravo zato i ima određene elemente koje ostale Mise u godini nemaju.

U našoj filijalnoj crkvi svetoga Josipa u Bukovlju obilježila se ova misa koja slavi ustanovljenje mise sa prisutnošću mnogo vjernika. Prije početka mise narator je pročitao uvodno razmatranje kojim je obrazložio značenje te večeri. Potom, uslijedila je uvodna procesija ministranata sa svijećama i tamjanom za kađenje predvođena paterom Rafalom kroz središte crkve. Kristov križ u procesiji, kao i onaj pored oltara još uvijek su prekriveni ljubičastim platnom. Tamjanom se blagoslovio oltar i Riječ. Usljedili su tradicionalni dijelovi svete mise sve do propovjedi.

Pater Rafal u propovijedi je istaknuo; da smo često brzopleti i nepromišljeni kao Petar, uvijek se javljamo prvi, uvijek 'skačemo' prvi kada treba intervenirati ne znajući što se od nas zapravo traži, jesmo li na tako nešto spremni i je li tako nešto dobro za nas ili ne. Petar je tako iz poniznosti htio zabraniti Isusu da mu opere noge, ne znajući da će tako sam sebe odvojiti od onoga što Krist predaje u baštinu za njih, ali i za svakog čovjeka – svoje Tijelo i Krv. Tako i mi danas umjesto da gorljivo i nadobudno interveniramo, trebali bismo biti razboriti u svakodnevnim odlukama. Druga Petrova osobina jest promjenjivost – u trenu ne bi da mu Isus bilo što opere, a za koji tren mu daje čitavo tijelo. Ako nismo razboriti i nemamo stalan oslonac na temelju kojeg jačamo vlastitu duhovnost postajemo nestalni. Baš onda, kada takve greške dođu do izražaja Isus poučava velikom lekcijom - služenjem. Isus kaže da je On Gospodin, kako ga i nazivaju, a iako je to slučaj ponižava se i pere noge. Dok mi nepromišljeno i nerazborito istupamo želeći bolje i više, zaboravljamo što je ono najvišlje – smiriti se, staložiti, služiti. Upravo to služenje, ako bismo mu se posvetili, smirilo bi naše gorljive nastupe i naučilo bi nas, u svjetlu Kristovu, što stvarno znači intevenirati, 'skočiti', nešto poduzeti, istupiti. No, to je danas nekada izrazito teško, iziskuje umiranje sebi, ne traženje svoga, prešučivanje nepravde – ali često je pravi put, onaj kroz uska vrata i tko ustraje dobiti će punu i pravovremenu plaću.

Nakon propovjedi narator je objasnio čin koji slijedi, a to je – pranje nogu, nazivajući ga najdubljim činom poniznosti koji je Krist učinio za života. Mnogo dobrovoljaca je istupilo te se i klupa više iskoristila. Nakon toga, uslijedila je molitva vjernika i posebna svečenička pretvorba i prikazanje Kristova Tijela i Krvi pod prilikama kruha i vina. Posebno u pretvorbi bilo je to što je mjesto pohrane hostije bilo prazno, a sve hostije bile su na oltaru. Dakle, hostije za pričest danas su se posebno blagoslovile za oltarom za vrijeme svete Mise baš kao što je Isus blagoslovio kruh i vino za vrijeme večere sa apostolima. Nakon pričesti uslijedila je pohrana ostalih blagoslovljenih hostija u mjesto čuvanja za pričest vjernika u liturgiji Velikoga Petka. Nakon odlaska svećenika i ministranata, vjernicima je omogućeno da ostanu u klanjanju i molitvi pred pohranjenim posvećenim hostijama do 22 sata.

Dakle, zaključuje se da je liturgija Velikog Četvrtka izravan udio koji svi vjernici mogu imati u Kristovoj posljednjoj večeri. Na Posljednjoj večeri Krist je rekao, dijeleći kruh i posvećujući vino – ovo činite meni na spomen. Iz godine u godinu Katolička Crkva jako izravno i zorno upravo to i čini kako bismo svi imali dijela s Kristom. Sveti Ivan Vianney rekao je: ''Ne postoji ništa toliko veliko kao Euharistija. Da je Bog nama htio dati nešto vrijednije On bi nam to zasigurno i dao''. Misa Velikog Četvrtka predstavlja lijepotu i otajstvenost upravo zato što se na poseban način prisjeća onoga najdragocjenijeg što nam je Bog ostavio. Zaista je lijepa vijest kako svi imamo pravo i možemo imati udio u tijelu Kristovu te na jedan otajstven način, kao Crkva biti jedno Njegovo Tijelo.

David Bošnjak

na vrh članka