Šesti dan devetnice Duhu Svetom

Šesti dan devetnice, otpočeo je molitvom krunice i litanijama Duhu Svetom. Kako se crkva ispunjavala vjernicima osjećala se sama prisutnost Snage odozgor. Svatko je donio svoj komadić onoga oku nevidljivoga, a tako bitnoga. Onoga što nas drži vjernicima, radosnima, snažnima, jakima, mudrima, razumnima ispunjenih strahom od našem srcu vidljive ljubavi.

Svetu misu koja je započela u 18.00 sati služio je p. Rafal koji je u svojoj propovjedi rekao: “Pavao je imao dar Duha Svetoga da bude hrabar da svjedoči Krista. On moli za sve, za svu braću u zajednici. Naviješta im svoj odlazak i moli ih da imaju pažnju za potrebite....blaženije je davati nego primati. Jučer je Gospodin rekao; Sve što je moje i tvoje je. Bog je ljubav, dao nam je puninu ljubavi  i snagu Duha Svetoga da imamo istinu, a ne laž. Onaj što laže stalno nas napada i stvara nemir u srcu. Zmija nas nagovara na zlo da griješimo. Bog je istina....put i život....“.

Pater je posvjedočio svoju svećeničku službu u Kamerunu gdje je došao navijestiti Krista, a ostao je posramljen od tih ljudi koji ne čitaju, ne pišu, nemaju nikakvu naobrazbu, a imaju, kako je rekao, čvrsto pouzdanje u svog boga, naime, boga šume i nemaju straha, poučen tim primjerom, rekao nam je kako su nama oči srca često zatvorene za Gospodina, te kako se malo uzdamo u Njegovu Providnost, dobrotu i ljubav prema nama, osobito u času teškoća i nevolja u našim životima. Za kraj, pater je rekao: “ Jedina istina, put i život je Isus Krist. Njegov Duh Sveti neka nas vodi da bi smo mogli poput svetog Pavla svjedočiti Ljubav“.

I tako smo svi mi okupljeni mogli po završetku misnog slavlja čuti svjedočanstvo vjere Alana Hržice,  poznatog pjevača i voditelja molitvene zajednice "Srce Isusovo", kojeg je molitvena zajednica "Novo Srce" pozvala u našu župu da posvjedoči o Kristovoj ljubavi u svom životu.  Ispričao nam je svoj put do Krista. Odrastao je u katoličkoj, imućnoj  obitelji, već kao tinejdžer upada u loše društvo kojemu su najbitnije djevojke, prijatelji s kojima je upadao u tučnjave i razno razne obračune (...). Htio je sve ono što nije dobro, ali nije se osjećao dobro. Iako je imao roditeljsku ljubav, kroz sve te loše stvari u životu, zapravo je tražio, žeđao za pravom istinskom ljubavlju. Boga je, kako kaže, susreo mnogo puta u svome životu, no još uvijek bio je okrenut prema sebi, te Ga nije mogao do kraja prihvatiti i predati Mu se. Nekoliko godina trajala je borba sa Gospodinom, tako što je odlazio i dolazio, kao i većina nas koji se borimo sa tom našom palom naravi, koja od Boga bježi i okreće nas nama samima. U jednoj od tih godina borbe, odlučuje se na radikalne korake, naime u vrijeme korizme dobio je poticaj Duha Svetoga da se odrekne svega što nije dobro, iako mu je ispočetka bilo teško, uz Božju pomoć biva oslobođen od psovki, bluda i starog života. Upoznavši patera Ikea osniva molitvenu zajednicu „Srce Isusovo“ koja se svakog utorka okuplja kod Kamenitih vrata u Zagrebu i moli krunicu. Ispočetka se okupljalo par vjernika da bi ih sada na stotine dolazilo moliti krunicu i pjevati s Alanom Gospodinu. U mnogim gradovima kao i u našem Slavonskom Brodu, zajednica se širi i svakog utorka moli se Gospina krunica.

Svjedočanstvo Alana potaklo nas je da razmislimo o Božjim dobročinstvima u našem životu, o Njegovom neizmjernom milosrđu, te da se zapitamo kako uzvratiti, što ja to mogu učiniti da bih uzvratila Gospodinu za tu silnu ljubav i dobrotu?! Bogu zahvalni na svim primljenim  milostima i svjedočanstvu Alana Hržice, za kraj poklonili smo se Isusu u  Presvetom Oltarskom sakramentu, zahvaljujući na primljenim milostima i moleći da u ovoj devetnici Duhu Svetom naša Crkva bude ispunjena, da svi vjernici u glas pjevaju hvalu Bogu i da se osjeti snaga i Sila odozgor, kako u samom prostoru crkve, tako i u našim životima, u našim djelima i riječima.

Rafaela Janković

na vrh članka