Hodočašće i posjeta u Köln p. Albertu

P. Albert Thielemeier ostavio je neizbrisiv trag u životima župljana sv. Antuna Padovanskog iz Podvinja, kroz 32 godine službe u misijskoj Družbi Duha Svetoga u Hrvatskoj. P. Albert se 14. studenog 2015. godine, nakon dirljivog oproštaja na misi zahvalnici sa svojim župljanima i brojnim vjernicima uputio u svoju domovinu Njemačku, kako je sam rekao – u jednom smjeru. 

U prethodnom razdoblju, naš župnik, p. Josaphat Mosha, redovito je izvještavao župljane o životu p. Alberta u Njemačkoj, te odlučio organizirati zahvalno hodočašće u Köln i posjetu pateru Albertu u samostan Knechtsteden u Dormagen, u kojem spiritanci s područja Njemačke nastavljaju živjeti nakon odlaska u mirovinu.

Tako se proteklog vikenda, od 23. – 26. rujna, četrdesetak župljana uputilo na 1300 km dugo putovanje prema Njemačkoj, kako bi se još jednom, na poseban način zahvalilo Bogu na p. Albertu, koji je, prema riječima p. Areka Krasickog iz propovijedi s mise zahvalnice:  ...darovao svoj život, svojih 30 i nekoliko godina ovoj župi, tebi brate i sestro; možda ti to ne znaš. Ali, sada znaj. Pater Albert je tebi puno dao. Uvijek i osmijeh koji nikada ne silazi s njegova lica. Radost. Riječ utjehe. Božju Riječ. On je (bio) dio vaših obitelji…prihvaćao je svakog čovjeka, s ljubavlju, i nikada nikoga nije otpustio praznoga.“

Tijekom putovanja kroz zaista veliku i živopisnu Njemačku, p. Josaphat je često poticao na molitvu za p. Alberta, stavljajući ga pod zaštitu Majke Božje i Božanskog milosrđa. Također je istaknuo da je tim beskonačnim cestama, kojima se mi svi zajedno vozimo, p. Albert vozio sam u svom automobilu i tako hrabro i neumorno vršio svoje poslanje.

Slijedeći dan autobus nas je dovezao do odredišta, samostana Knechtsteden, u sklopu kojeg je bazilika, groblje za preminule članove družbe, muzej, gimnazija s internatom, filozofsko-teološki fakultet za obrazovanje spiritanaca i različite obrtničke radionice u kojem članovi reda mogu raditi i razvijati i druge vještine.

Na ulazu nas je riječima dobrodošlice pozdravio poglavar samostana, a naši župljani, odjeveni u tradicionalnu slavonsku nošnju, pjesmom i pljeskom su dočekali p. Alberta. Budući da p. Albert nije očekivao dolazak svojih župljana, bio je vidno dirnut i zbunjen ovim iznenađenjem. Neprestano miješajući njemački i hrvatski jezik, poveo nas je na svečani ručak, na kojem su mu župljani uručili i prigodne darove.

U knjižnici samostana slavljena je sveta misa za župljane, koju su predvodili p. Josaphat i p. Albert. U trenucima molitve, p. Albert se sjetio u potpunosti i svog hrvatskog jezika te nam, blago nasmijan, uputio riječi zahvale za dolazak i da nas se još uvijek sjeća i da će nas uvijek nositi u srcu. Svoj je govor završio riječima: „Sretan vam put kući. I pozdravite svoje ukućane, svoju djecu, roditelje, bake i djedove...“. Suze na licima okupljenih govorile su više od bilo kojih riječi.

Nakon obilaska samostana, put smo nastavili prema Kölnu i impresivnoj katedrali, gdje smo,  predvođeni čovjekom crne rase s hrvatskom zastavom, plesali šokačko kolo u ritmu afričkih bubnjeva i izmamili osmijeh na lice cijelom svijetu okupljenom ispred katedrale. U misionarskom duhu, svjedočili smo da zaista možemo biti različite boje kože, govoriti različitim jezicima i pripadati različitim religijama, ali da smo svi pripadnici jedne te iste, ljudske rase, stvorene na sliku Božju.  

Mirjana Čabraja

na vrh članka