Blagoslov novog kipa svetog Josipa

Protekla je velika i važna večer za sve župljane, večer blagoslivljanja i uvođenja u našu Crkvu kipa svetog Josipa. Vjerni puk te svećenici, župnik pater Josaphat te pater Rafal, okupili su se oko kipa svetog Josipa koji se nalazio ispred crkve. Uvodnom molitvom svećenici su započeli, a škropljenjem svetom vodom te kađenjem završili blagoslivljanje kipa. Potom, uslijedila je svečana procesija s kipom oko crkve. Procesiju su predvodili ministranti koje je slijedio crkveni zbor, nosači kipa svetog Josipa, svećenici i puk. Za vrijeme cijele procesije zbor je predvodio, a svi ostali slijedili otpjevane litanije svetom Josipu. Procesija je završila ulaskom u crkvu, kip je smješten ispred oltara. 
 
 
U propovjedi je pater Josaphat govorio o žeđi. Gospodin žeđa za nama, našom vjerom, za spasom naših duša. Mi pak s druge strane žeđamo za srećom. Često ime koju dajemo toj sreći nije Trojedini Bog, već alkohol, blud, psovka, hladni odnosi, svađe, droga... Sveti Josip je savršen primjer kako Gospodin može utažiti svoju žeđ za čovjekom. Bog je Josipu također rekao da žeđa za njim, za tim da on Njegovu volju vrši, bude Mu poslušan i predan. Josip, uistinu, to i je bio. Upravo kroz taj primjer svetoga Josipa Bog i danas nas pita – za čime ti žeđaš, za porocima ili za vršenjem Moje svete volje koja ti jedina može pružiti sreću u životu? Pita nas da i mi, kao sveti Josip, utažimo Njegovu žeđ za našom vjerom, našom dušom. Zapitajmo se uistinu svi, jesmo li spremni utažiti Gospodinovu žeđ? 
 
Kako bi se spoznao pravi značaj i uloga kipova za duhovni život vjernika te kako bi vjernici izgradili ispravni stav i njegovali pravovjernu pobožnost prema kipovima, bitno je pročitati što Crkveni naučitelji i nauk Katoličke Crkve o tome govore. 
Nauk Crkve, kao i crkveni naučitelj sveti Ivan Damašćanski temelje opravdanost štovanja kipova na Otajstvu Utjelovljene Riječi: 
,,Sedmi opći sabor u Niceji (god. 787.), polazeći od otajstva Utjelovljene Riječi (...), opravdao je čašćenje ikonâ: ikonâ Kristovih, ali i Bogorodice, anđelâ i svih svetaca. Utjelovivši se, Božji je Sin otvorio novu "ekonomiju" slika.ʼʼ Katekizam Katoličke Crkve 2131 
 
Riječ ekonomija u ovom smislu označava plan spasenja. Naš Gospodin ima naum i plan spasenja, koji, od trenutka kada je odlučio postati Bogočovjek i ući u materiju uključuje materiju za spasenje cijelog svijeta. Tako, na putu našega spasenja može nam pomoći pobožnost štovanja kipova koji prikazuju svete i Bogu predane ljude, uzore toga kako se biva Bogu poslušan i predan do kraja, do smrti. Tako i sveti Ivan Damašćanski kaže: 
,,U prijašnja vremena Bog nikada nije bio predstavljan u slici, budući da nema ni tijela ni lica. Ali budući da su sada ljudi vidjeli Boga u tijelu i jer je živio među ljudima, ja predstavljam ono što je u Bogu vidljivo. Ne častim materiju, već tvorca materije, koji je postao materijom zbog mene i udostojao se prebivati u materiji i izvesti moje spasenje posredstvom materije. Neću prestati stoga štovati materiju po kojoj mi je došlo spasenje.ʼʼ Contra imaginum calumniatores, I, 16, izd. Kotter, str. 89 
 
Međutim, oba izvora ističu i naglašavaju jako bitnu razliku između klanjanja koje ne pripada nikomu osim Bogu jedinom i štovanja. Također, naglašavaju kako štovanje i čašćenje kipova nije štovanje njihove materije nego štovanje onoga koga oni prikazuju. 
,,(...) Doista, "čast iskazana slici odnosi se na onoga koji je slikom prikazan", i "tko štuje sliku, štuje osobu koja je na njoj prikazana". Čast iskazana svetim slikama jest "čašćenje puno poštovanja", a nipošto klanjanje, koje pripada samo Bogu. 
Štovanje se ne iskazuje slikama uzetima u sebi, nego ukoliko vode k utjelovljenom Bogu. Prema tome pokret duha prema slici ukoliko je slika ne staje na njoj, nego smjera k onome što slika predstavlja.ʼʼ KKC 2132 
 
,,Neću prestati stoga štovati materiju po kojoj mi je došlo spasenje. Ali je nipošto neću štovati kao Boga! Zar bi i moglo biti Bog ono što je stvoreno a da prije nije postojalo?ʼʼ Contra imaginum calumniatores, I, 16, izd. Kotter, str. 89 
Dakle, svi smo pozvani štovati i častiti (ne klanjati!) novi kip svetoga Josipa (kao i već postojeće kipove u našoj filijalnoj crkvi u Bukovlju) diveći se njegovim mnogobrojnim vrlinama te se ugledati na njega. Pozvani smo iskazivati duboko štovanje i čašćenje njegova svetog života kroz čašćenje kipa, ali isto tako, nikada ne zaboraviti da je svetom Josipu na prvome mjestu uvijek bio Bog pa bi tako i plod našega štovanja uvijek trebao biti, preko Josipa, usmjeren na Boga. 
  
David Bošnjak 
na vrh članka