Ispiši ovu stranicu

Misa večere Gospodnje u Bukovlju

Na Misi večere Gospodnje, kojom započinje Vazmeno trodnevlje, Crkva se spominje ustanovljenja euharistije, ministerijalnog svećeništva i nove zapovijedi - zapovijedi ljubavi, koju je Isus ostavio svojim učenicima. U filijalnoj crkvi sv. Josipa u Bukovlju, svečanu svetu Misu večere Gospodnje slavili su župnik p. Josaphat N. Mosha i vlč. Pavao Mikulčić. 
 
Župnik se uvodnim riječima osvrnuo na to da je Veliki četvrtak zapravo dan svećenika, pozvanih da u ljubavi i poniznosti služe narodu, a ta se poniznost očituje upravo u činu pranja nogu odabranim vjernicima, po uzoru na službu i ljubav Krista koji je došao „…ne da mu služe nego da služi.“
 
Vlč. Pavao Mikulčić je u svojoj nadahnutoj propovijedi naglasio da nije potrebno imati samo brojne svećenike, nego i one svećenike koji će se zajedno sa svojim narodom i veseliti i tugovati, s njim suosjećati, te tako dijeliti svaki životni trenutak. „Crkvi je potreban svećenik, jer je Crkva bez svećenika kao njiva bez orača ili kao ovce bez pastira i zapravo se Crkva bez svećenika ni ne može nazvati Crkvom.“ istaknuo je vlč. Mikulčić. Prisjećajući se svog mladomisničkog zanosa,  istaknuo je kako nakon toga slijedi realnost i težina svećeničkog života i tada je svakom svećeniku najpotrebnija podrška svjesnih, savjesnih i angažiranih vjernika. „Svećenik nikad nije sam za sebe, uvijek stoji kao posrednik između Boga i naroda, čuva tajne koje nema kome reći, prima ruke koje ne zadržava za sebe, živi život nikad mu se ne prepuštajući do kraja, stoji sam pred narodom, pred smrću i pred grijehom. U tome je težina svećeničkog života.“ zaključio je vlč. Mikulčić.
 
Nakon ogoljenja oltara, što se tumači kao alegorijska slika ostavljenog Krista, svećenici su prenijeli Presveti sakrament. Slika je to Isusove samoće na Maslinskoj gori i njegove smrtne tjeskobe i stoga je župnik, na kraju liturgijskog slavlja, pozvao vjernike da nekoliko trenutaka u  klanjanju bdiju s Isusom. 
 
Mirjana Čabraja