Bogoslužje Muke Gospodnje u Bukovlju

Na Veliki petak okupili smo se u našoj crkvi u Bukovlju da proslavimo Kristovu žrtvu. Pobožnost smo započeli križnim putem, poslijednjim u nizu. Razmišljajući o muci Gospodina našeg i o tome kakav je naš odnos s Gospodinom ušli smo u Bogoslužje Muke Gospodnje, jer na Veliki petak iznimno, jedini dan u godini nema svete mise. Na poseban način se Crkva u Bogoslužju spominje Kristove muke praćenjem Krista na njegovom putu u smrt. 
U tišini su ministranti sa svećenikom, našim paterom Rafaelom, ušli u crkvu, te odali počast oltaru, svećenik se prostro pred oltarom u znak najdubljeg poklona te u tom pokorničkom činu, u šutnji, priznao Bogu svoje grijehe. Ti njegovi, ali i grijesi svih nas uzrok su smrti Gospodina našega Isusa Krista. U tišini smo se iskreno pokajali zbog toga. 
 
Uslijedila je kratka molitva te čitanje Božje riječi. Sve je bilo popračeno komentarima da bismo bolje razumjeli Bogoslužje i njegovu povezanost s događajima na dan muke Gospodinove i sve što se to događalo iza ogoljenog oltara koji simbolizira skidanje odjeće sa Isusa i njegove razgoličenosti pred svijetom. Sljedilo je čitanje muke Gospodinove po Ivanu. Govori o trpljenju i patnji nevinog čovjeka za sve grešnike. Ta tajna ima smo jedno ime, a to je Ljubav. Iz silne ljubavi prema nama Isus prihvaća smrt i pokazuje nam da se u trpljenju oslonimo na Njega i da shvatimo da samo kroz smrt ulazimo u vječni život. 
 
Nakon kratke homilije i sveopće molitve, pater Rafael je razotkrio križ. On je bio sredstvo mučenja i okrutne smrti, ali Isus je od njega načinio sredstvo našeg spasenja, znak života. Tada je pater Rafael ljubljenjem križa odao mu počast, a njegov primjer su slijedili svi prisutni. Bogoslužje smo završili pričešću. Blagovati Kristovo tijelo znači uzeti udjela u Njegovoj žrtvi te prihvatiti teret križa za ljubav prema bližnjem. Za tu priliku, oltar je opet pripremljen, a blagovali smo hostije koje su posvečene na svetoj misi predhodnoga dana. Nakon pričesti, oltar je ponovno razgoljen, a hostije vraćene na isto mjesto uz klanjanje svećenika, ministranata i svih prisutnih vjernika. 
Tako je cjeli obred prošao u tišini, ali svečano, u poniznosti i iskazivanju časti Isusu i njegovoj neshvatljivoj ljubavi za nas. Na kraju obreda, svećenik je skinuo platno koje je prekrivalo simboličan Isusov grob podno oltara pa smo mu se u tišini poklonili i izrekli svoje molitve i zahvale. Tako u molitvi mogli smo ostati do 22 sata. 
 
Suzana Tumbas
na vrh članka