Vazmeno bdijenje u crkvi svetog Josipa

O, zaista blažene noći,
koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas,
kada je Krist od mrtvih ustao.
Ovo je noć o kojoj je pisano:
i noć će sjati kao dan,
i noć mi je svjetlo u radosti mojoj.
Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe,
pere krivice i nevinost vraća palima,
a radost tužnima.
Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje.
 
 
Ovo što ste sada pročitali isječak je iz Hvalospjeva uskrsnoj svijeći, a koji tako svečano naglašava veličinu i beskraj Kristove slave i svjetla koji svaku tamu – grijeh, tugu, teškoću – osvjetljuje. Ta divna noć kojoj je jedinoj dano znati trena kada je Krist ustao od mrtvih svoju svetkovinu sinoć je započela u 21:00 sat i u dvorištu filijalne crkve u Bukovlju. 
Okupljeni vjernici, svećenici i ministranti okupili su se oko zapaljenoga ognja. Taj oganj svećenik je potom blagoslovio, a njegovo svjetlo zatim prenio na vazmenu svijeću prethodno blagoslovljenu. Zatim, puk se vratio u crkvu koja je bila u potpunom mraku. Nakon ulaska vjernika, u mrak crkve zatim je ušlo svjetlo Kristovo, a upravo te riječi zapjevao je i svećenik. Daljnjim stupanjem prema oltaru, svjetlo Kristovo se zadržalo na sredini crkve gdje se još jednom čuo svećenikov poklik – svjetlo Kristovo. Tada, to Kristovo svjetlo prenijelo se na svijeće koje su vjernici sa sobom ponijeli, svećenik je uzeo dvije svijeće, jednu od vjernika s desne, a drugu od vjernika s lijeve strane i tako se Kristovo svjetlo proširilo na sve ljude u crkvi. Kada je svijeća bila na sredini crkve popalila su se svjetla u crkvi do oltara. Kada su svećenici došli do oltara još smo jednom čuli poklik – svjetlo Kristovo. 
 
Svećenik Pavo potom je otpjevao Hvalospjev uskrsnoj svijeći. Nakon hvalospjeva slušala se riječ Božja. Za razliku od ostalih svetih misa u kalendarskoj godini, na misi Vazmenoga bdijenja čita se najveći broj čitanja – najmanje tri čitanja iz Starog Zavjeta, svaki popraćen psalmom te jedno čitanje iz Novoga Zavjeta također popraćen psalmom. Sva ta čitanja spominju se Gospodinovog dobrohotnog nauma i nastupa prema nama – Njegova stvaranja nas i čitavog svijeta, Njegovih dobročinstava prema izabranom narodu te Njegova oprosta i čišćenja. Ta mnogobrojna čitanja simbol su bdijenja – budnost do jutra iščekivati slavu Krista uskrsloga. Nakon trećega čitanja pjevala se Slava i upalila su se svjetla kod oltara.
 
U svojoj homiliji, svećenik Pavo je govorio o vazmenoj svijeći koja nosi Kristovo svjetlo te istaknuo tri bitne karakteristike svijeće koje nam otkrivaju otajstva Krista i pravi smisao i način življenja naše katoličke vjere. Da bi bilo tko imao od svijeće koristi ona mora nestajati, izgarati. To nam otkriva otajstvo Krista koji je do kraja na križu za nas izgorio, a to isto tako govori nama da trebamo za druge i za Krista gorjeti i izgarati. Kako bi uopće nastala svijeća potreban je velik rad mnogobrojnih pčela. Isto tako, da bi Crkva bila plodonosna potreban je velik rad mnogobrojnih vjernika. Svijeća ne zadržava svjetlost za sebe, već ga dijeli drugima. Tako i mi, ne smijemo se bojati dijeliti (s) drugima naše svjetlo koje smo od Gospodina primili. Osim tih slika o svijeći, svećenik Pavo se osvrnuo i na nešto što on naziva Kristova domaća zadaća. Govorio je da niti jedna molitva, niti jedna sveta misa nije bez domaće zadaće. Domaća zadaća svete mise je sve primljeno na misi, činiti i biti izvan nje. Ako u školi ne pišeš zadaće, ne prođeš razred. Jako dobro se zapitajmo, hoćemo li Kristovu školu proći na našem sudu nakon smrti s našim misnim zadaćama, hoćemo li zaslužiti Raj?
 
David Bošnjak
 
na vrh članka