Ispraćaj naše Sare Krilj

Svidjelo se Gospodinu Bogu našemu uzeti našu Saru, našeg anđela u sebi. I nebo je proplakalo s ožalošćenom obitelji na dan ispraćaja na mjesnom groblju u Sarinim Vranovcima u četvrtak 1. lipnja u 15h. Ubrzo je prestalo i zasjalo je sunce veselo kao i naša Sara koja je unatoč svojoj bolesti, tom teškom križu, uvijek bila nasmijana i slavila Gospodina, zahvaljivala mu i na tome te svoju bol prikazivala kao naknadu za duše u čistilištu, za nerođenu djecu.
 
Već od 13.00 sati počela se okupljati obitelj, prijatelji, kolege iz razreda, svi mještani i oni koji su Saru poznavali kroz njezino djelovanje u našoj župi. Dugačak red i tiha molitva do njezina bijela lijesa ukrašena bijelim cvijećem, znakom nevinosti i čistoće. Kratka posveta svetom vodom, sućut obitelji i povlačenje van da se napravi mjesto za druge koji žele biti podrška obitelji u tim teškim trenucima. Zrak ispunjen tihom muzikom. Lica ozbiljna, zamišljena, uplakana, ali svi dostojanstvena držanja čekaju tiho početak ceremonije. Pred početak pridružila su  nam se sva tri patera iz naše župe i naš bivši župnik pater Ante Šiško koji nije zaboravio svoju malenu ministranticu.
 
Posvuda oko mene mnoštvo mladih s bijelom ružom u rukama. Pridružio nam se i naš crkveni zbor te nas svojom pjesmom uveo u ceremoniju. Slijedila je molitva za Saru, iako su svi nekako osjećali da je ona već s Gospodinom. Naš župnik održao je propovijed o Sarinom kratkom, ali životu ispunjenim vjerom i prepuštanjem volji Božjoj. Iako smo ju svi poznavali i žarko se molili za njezino ozdravljenje i mi smo sada morali prihvatiti volju Božju i njegove putove nerazumljive nama smrtnicima.
 
Kratku poruku Sari uputili su i učenici iz njezina razreda preko jednog izabranog kolege. Još jedna pjesma i žalosna povorka je krenula prema njenom posljednjem počivalištu. Tamo opet molitva, pjesma, spušteni lijes posut bijelim laticama i bijelim ružama kao posljednji pozdrav od obitelji i prijatelja. I tako smo njezino tijelo predali zemlji, duh preporučili Gospodinu, a uspomenu zakopali duboko u naša srca.
 
Suzana Tumbas
 
na vrh članka