Kratka svjedočanstva sa hodočašća u Karlovac

Donosimo vam kratka svjedočanstva sa župnog hodočašća u Karlovac...

Kažu napiši nešto o hodočašću u nacionalno svetište sv. Josipa. Mogla bih ispisati riječi i riječi, ali bilo je doslovno ovako: 6:00 sati, 7.listopad 2017.g., punog srca ljubavi za Krista i domovinu Hrvatsku kreće na put hodočasnički autobus podvinjske župe. Obično se u autobusu u vožnji čuje brujanje guma, no na ovom putovanju i to od početka do kraja, autobus se tresao i brujao od molitve, svetih pjesama, veselja, ljubavi i smijeha. 

Neopisivo iskustvo predvođeno s dragim prijateljem, duhovnikom, svećenikom i župnikom p. Josaphatom i našom počimaljom u pjesmi, anegdoti, priči, šali - dragom, toplom, susretljivom, vedrom i jednostavnom Sofijom - Sofom. Dolazak u svetište - uđite s pjesmom i hvalama - orila se pjesma prilikom našeg ulaska. O, hvala Gospodine, tako sam i zamišljala svoj put. Taj ulazak i susret sa masom hodočasnika koji u molitvi predano zazivaju milost sv. Josipa i dodirivanje kipa za uslišanje i zahvalu obilježilo je moj put. Osjetila sam u srcu iskrenost i svijetlo budućnosti za domovinu Hrvatsku. Bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak se u propovjedi osvrnuo na pojedinca. Ako promijenim sebe i svoju predanost Isusovom putu, promijenit ću cijeli svijet. 

Put nastavljamo u Krašić, selo Brezarić, gdje je rođen blaženi Alojzije Stepinac. Njegova rodna kuća, zatim soba, tj. tamnica tih 16 godina kućnog pritvora. U tom župnom dvoru i danas se mogu vidjeti predmeti, od kojih me se najviše dojmila krletka, koja me podsjetila na slobodu koju čovjek ima, a samo se svojim djelima uvlači u krletku, tj. zatvor svojih navezanosti. 

Sunce nas prati cijeli dan pa tako i na križnom putu kojeg smo prošli u obližnjem prekrasnom dvorištu. Ulazimo u autobus. Sat vremena do katedrale. Ponovno pjesma, kolači, slavlje. Stvarno smo upoznali Boga i čovjeka. Nasmijana lica i sreća zajedništva. Slavimo Gospodina jer je velik. Dolazak u katedralu i molitva blaženom Stepincu kod njegovog groba. Zahvaljujem Gospodinu jer sam napokon uspjela. Napokon. Bilo je i vremena za provesti slobodno vrijeme s najmilijima u Zagrebu. Na ovom svom putu mogu samo zahvaliti - hvala, hvala Gospodinu, jer mi učini dobra djela.

- Iva Ivanković

 

Za mene je to bilo jedno predivno druženje s p. Josaphatom i našim župljanima, vjernicima iz Podvinja, Bukovlja, Vranovaca, Rastušja i Tomice. Molili smo krunicu sa sve prisutne, ali i za sve one koji su išli na hodočašća, a sada više nisu s nama. Pjevali smo i marijanske pjesme, budući je taj dan bio naš pravi tomički kirvaj Bila sam duhovno ispunjena i osjetila veliko olakšanje dok smo obilazili ta blažena i sveta mjesta. No pored molitve, bilo je mjesta i za šalu, smijeh i pjesmu. Još jednom hvala Gospodinu, ali i p. Josaphatu na predivnom danu kojega bi trebalo češće ponoviti, da ojača naše zajedništvo.

 

- Sofija Šimunović

 

na vrh članka