Misa polnoćka u Bukovlju

Noć između 24. i 25. prosinca je noć bdijenja, molitve i slavlja. Svima je to drago i radosno vrijeme. Zato su se vjernici Bukovlja i Vranovaca, okupili u svojoj crkvici svetog Josipa u Bukovlju, oko ponoći i popunili je do zadnjeg mjesta. Onima koji u nju nisu stali noć je bila blaga pa su svečanu Svetu Misu slavili ispred crkve. 
Misno slavlje predvodio je pater Rafal u društvu patera Stanislava. Riječ Božja nas je uvela u Slavlje. Budila je nadu kad je rekla:“ Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen.“
 Pater Rafal nas je u svojoj propovjedi upitao: Što čekamo? Čemu se radujemo? Htio je da si posvijestimo ono što smo uglavnom znali ali ne razmišljamo o tom. Htio je da se prisjetimo da nam se na taj dan rodio Bogočovjek, da nam je progovorio Bog kroz Isusa svoga sina, da je to za nas dan spasenja. Zato nam je važan i uvijek ga rado i radosno proslavljamo i iščekujemo. 
 
Crkvica je urešena u blagdanskom ruhu. Bor sjaji i svjetluca, a ispred oltara smještene su jaslice. Sve nas to podsjeća na bit ovog blagdana. Rodio se sin Božji iz velike ljubavi Boga prema čovjeku. Sa kora se ori pjesma dva udružena zbora koji slave Gospodina. Svi su u radosnom i svečanom raspoloženju. Pridružuju se zboru u pjesmi i slavljenju kao što su anđeli pjevali i slavili sa silnom nebeskom vojskom nakon Isusova rođenja. Oni su pjevali: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“- kao što smo čuli u evanđelju. 
 
Tako smo u molitvi i slavlju dočekali Božić i proslavili Isusovo slavno porođenje, da ne zaboravimo što je Bog učinio za nas i da utremo put, stvorimo tradiciju za buduće generacije.
 
Suzana Tumbas
 
na vrh članka