Ali nemaju moć uzeti nam Nebo, uzeti nam Krista...

Draga moja braćo i sestre u Kristu, jedinom i pravom Gospodinu, evo jednoga sveca čiji nas primjer uistinu može naveliko ohrabriti i potaknuti da dublje prodremo u život s Kristom i čvršće se potvrdimo kao Njegovi.
 
Sveti Pavao Miki rođen je i živio je u 16. stoljeću. Rođen u Japanu u Tsunokuniju nedaleko Kyota 1562. godine, s 20 godina ušao je u Isusovačku družbu te došao na glas vrsnog propovjednika. Zahvaljujući njegovom djelovanju mnogi u Japanu su se obratili na kršćanstvo. Međutim, to se nije svidjelo  Toyotomi Hideyoshiju, jednom od vlastodržaca koji je u strahu od širenja kršćana započeo progon. Sveti Pavao Miki i njegova subraća bili su prisiljeni hodati 1000 kilometara do Nagasakija gdje su konačno bili pogubljeni mučeničkom smrću na križu. Cijelim putem, kao i svo vrijeme na križu Pavao Miki i njegova subraća slavili su Boga sve dok, 5. veljače 1597. nisu bili smaknuti. Ovo su imena nekih od 25 braće mučenika: Pasije, Rodriguez, Komesar, Martin, Franjo Blanko, Gunslavo, Ljudevit, Antun…
 
Kralj Herod prije 2000 godina, Toyotomi Hideyoshi prije 400 godina i brojni drugi vladari kroz povijest pa i danas, mrze Krista i Kristove zbog straha da je njihova vlast ugrožena, da ih ljudi više neće slijediti, da više neće biti važni... Misle, rješenje je u tome da se ubiju svi oni koji svjedoče nekog drugog Boga i vladara pored mene, to će ih sigurno utišati. Ali glas o svetom Pavlu Mikiju i ostalih 25 mučenika pronosi se više od četiri stotine godina dugom povijesti sve do danas.
 
Svako vrijeme ima svog Heroda i svog Hideyoshija, zastrašujući su, mogu ubiti, raniti, nanijeti zlo. Ali svako vrijeme, baš svako ima i Boga živoga i one koje on odabire, opravdava, osposobljava, pridiže. Braćo i sestre u Kristu Isusu, nemojmo se sramiti našega Boga, jer; da, postoje oni koji ismijavaju, ne odobravaju, smatraju zaostalim, naivnim, ludim, maloumnim, otvoreno ponižavaju, prijete se, imaju čak i moć raniti, nanijeti zlo pa i pogubiti – sve to imaju, ali nemaju moć uzeti nam Nebo, uzeti nam Krista, uzeti nam vječnu dušu. Sveti Pavao Miki je to znao, mučenici pogubljeni zajedno s njim su to znali i po njegovom primjeru vrijeme je da si i mi to posvijestimo. 
 
Riječi svetog Mikija pred smrt bile su riječi ponosa na katoličanstvo i domoljublje, kao i milosrđa i praštanja. Pošaljimo i mi primjer oprosta, iskazanog milosrđa, bezuvjetne ljubavi, neiscrpne radosti unatoč užasnim okolnostima i tako proslavljajmo našega dragog Oca koji je na Nebesima, a to sve po zagovoru svetoga Mikija i njegove subraće po Isusu Kristu u Duhu Svetom. 
 
David Bošnjak
 
na vrh članka