Sveta Skolastika, svetica zavijena u tajnu skrovitosti, šutnje, molitve i povezanosti s Kristom

Danas slavimo spomendan svete Skolastike, suutemeljiteljice benediktinskog reda i sestre svetog Benedikta, utemeljitelja benediktinaca. Rođena je 480.-te godine u Nursiji, te je od samog djetinjstva posvećena Bogu kao djevica, premda se o njezinu ranom životu ne zna puno. Njezin je život skriven pred svijetom, zavijen u tajnu skrovitosti, šutnje, molitve i povezanosti s Kristom.
 
Kada je završila svoj ovozemaljski hod, njezin brat Benedikt u svojoj molitvi vidio je kako njezina duša napušta tijelo i u obliku bijele golubice prelazi u  zagrljaj Vječnog Boga, svojoj subraći je rekao da odu po njezino tijelo i sahrane je u grobu koje je sebi pripravio. I danas na grobu svete Skolastike i Benedikta stoji natpis; „ Benedikt i Skolastika došli su na zemlju jednim porodom, bili su odani Bogu jednom pobožnošću i ovaj ih jedan grob čuva.“
 
Živjeti skriven pred svijetom i biti toliko ponizan, vjeran Bogu, ne isticati se, živjeti jednostavno i ljubiti Boga i bližnje, poklanjati Gospodinu svo svoje vrijeme, uložiti napor u nasljedovanje Gospodina, dati svoju volju, a Bogu u molitvi i sakramentalnom životu prepustiti sve ostalo iziskuje velika odricanja samoga sebe. U današnjem vremenu jako je malo autentičnih kršćana, ne razumijemo da se Bogu treba dati sve, ne razumijemo kolika je velika ljubav i veliko Njegovo milosrđe prema nama, zaboravljamo da je umro i za onog brata/sestru koji nam je na sablazan, koji nas je povrijedio, nanijeo nam štetu. Zaboravljamo svoju vrijednost ljubljenog djeteta Božjeg, još uvijek nismo sakriveni pred svijetom kao ova svetica. Svetost nije za određene osobe, svi smo na nju pozvani, i ne možemo živjeti pod izlikom; „ Pa ona je svetica/svetac, kako se mogu uspoređivati s njom/njim.“, misleći da su to neki ideali neostvarivi u našem životu, to nije poniznost, to je bježanje od onoga na što nas Gospodin zove, a to je biti svet, naravno, svatko onoliko na koliko je pozvan.
 
Vjerujem da su njezina tiha djelovanja, molitva i konstantna povezanost s Kristom donijeli mnogo dobra, ponajviše njoj samoj, ali i drugima oko nje, pa i nama danas kad je imamo za primjer, stoga neka nam Gospodin po zagovoru svete Skolastike udijeli milost vjere i ustrajnosti na putu k Njemu, da mu služimo nesebičnom ljubavlju i postignemo vječnu sreću.Amen.
 
na vrh članka