Korizma, naš hod s Isusom kroz pustinju!

Pustinja simbolizira milosno vrijeme kroz Korizmu u kojem se trebamo pripremiti za pobjedu nad grijehom, pobjedu Uskrsnuća Kristova u našem životu.
 
 
Bog uvodi čovjeka u pustinju, u kojoj je obilje On sam, oaza. No, valja nam prihvatiti put (raspetog Krista) i istinu (o nama i Božjoj ljubavi - milosrđu) da bismo došli do života (oaze-Krista).
 
Isusa je Duh četrdeset dana vodio kroz pustinju. gdje ga je iskušavao đavao, no Isus je - pun Duha Svetoga, pobijedio štitom Božje riječi: "Ne živi čovjek samo o kruhu!", te "Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, i njemu jedinom služi! i dalje "Ne iskušavaj Gospodina,  Boga svojega!"
 
Pustinja se događa da bi se proslavio Bog, da jasnije vidimo pustoš svojega srca u kojemu Bog gradi svoje kraljevstvo.
Pred Bogom stojimo onakvi kakvi jesmo, nemoćni da svojim koracima pravimo nove korake. Naša duša žeđa Boga, kojemu trebamo priznati svoje putove, prihvatiti svoje siromaštvo, kako bismo uvijek iznova prepoznali da je bogatstvo jedino Bog i samo Bog, te puštamo put zablude, grijeha, uviđajući svoju nemoć da se pokrenemo, u vjeri se pridižemo svjesniji milosti Božje i blaga koje nosimo u glinenim posudama, koje On oblikuje da bi Njegova ljubav u nama bila sličnija Kristovoj, da bi prihvatili s Kristom biti raspet, kako bi Njegova ljubav u nama bila više "blagi povjetarac" koji bližnjega neće povrijediti, već osvježiti, blagošću podragati. 
 
U stvarnim pustinjama su ekstremni uvjeti koji kao da onemogućuju život, no Bog, koji je pravo blago i koji je radi nas postao siromašan, kao osamljenik čeka u našem srcu da nas učini plodnima snagom Duha Svetog po Isusu Kristu.
 
Mi pustoš ne možemo mijenjati al' možemo i trebamo prihvatiti Milost u jednostavnosti srca, jer pozvani smo na vjeru i vjernost, dopustiti Bogu da nas učini plodnim tlom. Sam Bog će nas tako izvesti iz pustinje i uvesti u obilje svoje milosti.
 
Blagoslovljen nam put Korizme!
 
Danica B. Buljan
 
na vrh članka