Župni križni put

Subota, 23. ožujka, korizmeno vrijeme. Vrijeme kad što više hoćemo ući u samoga sebe i pronaći onu ljubav koja nas je stvorila, a potom predala da se poistovjetimo s njom. Poistovjećujemo se s našim Gospodinom. Korizma je vrijeme pokore, vrijeme kada u svom križu ogledamo sebe.
 
 
Po svim župama uobičajeni su križni putovi koji se obavljaju obično petkom u crkvi kroz korizmeno vrijeme. U nekim župama obavlja se i župski križni put. Naša župa je jedna od tih. Već prije osam sati ovoga jutra, ovu subotu ispred obiteljske kuće obitelji Čuljak, u ulici Krivača I, okupilo se mnoštvo vjernika. Bili su tu prvopričesnici, krizmanici ali i ostali puk koji je na ovaj način htio biti što bliže Gospodinu. Nakon uvodne riječi koju je izrekao naš župnik p. Josaphat Mosha, čitač i krizmanik su pročitali prvu postaju gdje smo molili za suce, odvjetnike, pravnike, branitelje…
 
Krenuli smo put križa. Sunce, vedro nebo davalo nam je radost na licu . Druga postaja ispred kapelice u Podvinju, molimo za sve bolesnike, posebno koji nose tešku bolest. Kolona vođena križom krenula je prema crkvi gdje se molila treća postaja za sve koji pohađaju bilo koju školu. Četrvta postaja, molimo za sve majke koje su izgubile dijete ili se bore za svoju djecu. I peta postaja je u Podvinju gdje u molitvi predajemo zemljoradnike, poljoprivrednike. Veronika je pružila Isusu rubac u šestoj postaji, a mi molimo za bolesničko osoblje kao i za sve one koji služe bolesne. Gospodin neka im dade osmjeh i toplinu koju mogu dati bolesnima. 
 
Pred crkvom u našoj filijali Rastušje molimo sedmu postaju za sve nezaposlene. Vraćamo se u Podvinje i u Čavličkom kraju molimo osmu postaju za svećenike, posebno u službi ispovijedanja. Nastavljamo prema našoj drugoj filijali Tomica gdje ispred crkve molimo devetu postaju za naše obitelji koje su narušene alkoholizmom, preljubom, kockom, teškim svađama...
U Tomici molimo i desetu postaju gdje molimo za sve radnike koji rade, a ne dobivaju plaću za svoj rad ili nisu dovoljno nagrađeni.. Po predivnom sunčanom danu, moleći krunicu, Zdravo Marijo, jednu po jednu i stigli smo u Firov kraj gdje molimo jedanaestu postaju za osuđenike, zarobljenike, teške bolesnike. I dvanaesta postaja je u Firovom kraju gdje molimo za sve pokojne branitelje koji su se žrtvovali u Domovinskom ratu. Trinaesta postaja u Bukovlju gdje Isusa skidaju s križa i nas podsjeća na bake, djedove i sve one koji su ostavljeni, napušteni. Molimo za njih.. Posljednja postaja našeg župskog križnog puta je ispred crve u Bukovlju gdje molimo za sve svećenike, redovnke, redovnice.
 
Već pomalo i umorni, iako smo na više postaja imali kratku okrjepu koju su nam pripremili domaćini ispred čijih kuća je križ gdje smo molili, ulazimo u crkvu gdje naš župnik slavi svetu Misu za zahvalu Gospodinu na obavljenom Križnom putu.
Zahvaljujemo za svakog koji je barem jednu postaju prošao s nama. Zahvaljujemo i za one koji nisu mogli s nama, ali su nas nosili u svojim molitvama. Zahvaljujemo na predivnom vremenu kojim nas je Gospodin obradovao. Zahvaljujemo što smo mogli hodati ulicama naše podvinjske  župe s filijalama Rastušje, Tomica, Bukovlje i svjedočiti vjeru.
Svjedočiti Gospodina koji je za nas umro na križu.. Jel ima veće radosti?! 
 
Rafaela Janković 
 
                                                                                                                     
 
na vrh članka