IN MEMORIAM: Marko Katinić (1940 – 2015.)

Brojni vjernici, njegova obitelj, rodbina i prijatelji, u Vječnost su ispratili Marka Katinića, dugogodišnjeg suradnika u župi svetog Antuna u Podvinju koji je nakon kratke i teške bolesti u 75. godini preminuo u subotu, 19. prosinca u slavonskobrodskoj Općoj bolnici. Sprovodne obrede i ukop pokojnog čika Marka Katinića na Gradskom je groblju u Slavonskom Brodu predvodio župnik župe Podvinje p. Josaphat N. Mosha, u zajedništvu sa subratom spiritancem p. Marekom Szrejnom, i bivšim podvinjskim župnikom vlč. Antom Šiškom.

„Kroz godine suradnje s dragim mi strika Markom, kako sam ga volio zvati, u župnom uredu u Podvinju u vrijeme dok sam ovdje bio župnik, rado pamtim njegovu očinsku dobrotu i blagost. Stoga, dragi strika Marko, hvala ti za sve lijepe riječi, toplinu, osmijeh – sve tvoje darove od Boga, koje si s nama dijelio. I pjesme na slavu Gospodinu koje si tako volio pjevati kao član župnoga zbora svetog Vinka, koji te sada ovdje tom istom pjesmom ispraća. Znamo koliko si volio i svoju rodnu Bosnu, ali i Slavoniju u koju si doselio poslije rata, u kojoj si se snašao uz Božji blagoslov i milost. Izražavam iskrenu kršćansku i bratsku sućut i neka mu Gospodin bude nagrada koju je zaslužio svojim ljudskim i kršćanskim životom. Isus je Put, Istina i Život. A Marko je tim putem išao. Sad u nebu otkriva tu Istinu i vjerujem da uživa u vječnosti s nebeskim Ocem.“, riječi su kojim se od pokojnog Marka oprostio vlč. Ante Šiško, donedavni župnik u Podvinju, a sada na službi župnika u Vođincima.

Marko Katinić rođen je 17. studenog 1940. u Bosanskom Brodu (BiH) od majke Anice i oca Martina. Djetinjstvo je proveo u skromnoj kršćanskoj katoličkoj šesteročlanoj obitelji, (s roditeljima, dvije sestre i jednim bratom), koja je sve stjecala ustrajnim radom i trudom . Otac mu je bio aktivan u župi svetog Ilije u Bosanskom Brodu, ali i sam Marko koliko su mu to dopuštale radne obveze.

Osnovnu školu završio je u Bosanskom Brodu, a srednjoškolsko obrazovanje završio u Poljoprivrednoj školi u Slavonskom Brodu i stekao zanimanje poljoprivredni tehničar. Nakon završetka srednje škole počeo je raditi kao taksist u Slavonskom Brodu. Potom prelazi u tvrtku Energopetrol gdje dugi niz godina radi na benzinskim postajama u Bosanskom Brodu kao i u Lužanima u Hrvatskoj. Nakon dugogodišnjeg rada u Energopetrolu otvara svoj samostalni obrt trgovine i usluge i tom djelatnošću bavi se sve do odlaska u mirovinu 2003. Godine.

Do početka Domovinskog rata živi u Bosanskom Brodu, a 1991. prelazi u Slavonski Brod, točnije u Podvinje gdje je sagradio i svoj novi dom, zajedno sa suprugom Jelom kojom se oženio 1969. godine. Bio je iznimno druželjubiv i komunikativan, uvijek spreman pomoći svakome. Volontirao je u Crvenom križu u Slavonskom Brodu tijekom Domovinskog rata. Dolaskom u Podvinje, aktivno se uključuje u pastoralni rad župe svetog Antuna i tu punih deset godina dobrovoljno pomaže radeći u župnom uredu, u župnom Caritasu, te redovito na svim nedjeljnim misama slaveći Gospodina pjesmom u župnom zboru svetoga Vinka.

Pažljiv, osjećajan, pun ljubavi i topline prema svima, strpljiv, čak i u križu bolesti koji je nosio od ljeta ove godine. Iza sebe je ostavio suprugu Jelu, sina Zorana i kći Snježanu, snagu Gordanu i zeta Peru, te unučad Jelenu i Martina. Posebno je bio privržen kćeri Snježani koja pamti kako „nema imendana ni rođendana da njezin tata nije bio uz nju, uz sve iz obitelji“. Dragi čika Marko, neka ti je laka voljena hrvatska gruda i vječna slava i hvala za sve dobro što si podijelio sa svima nama.

na vrh članka