Došašće – vrijeme budnosti, iščekivanja i odlučnih koraka

Došašće ili Advent je vrijeme u crkvenoj godini kada se pripravljamo za svetkovinu Božića, ali istodobno i vrijeme iščekivanja Kristova dolaska na kraju vremena. Došašće obuhvaća tri tjedna, te dane između četvrte nedjelje i Božića. U dubine otajstava tog vremena uronila je naša Meri Matošić.

U tom razdoblju crkvene godine na stol se stavlja i adventski vijenac, s četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje u došašću. Mise zornice koje se služe u vrijeme došašća imaju pokornički značaj. Pozivaju na rano ustajanje, na budnost, da si posvijestimo što nam je zapravo bitno, te da razdvojimo dragocjeno od bezvrijednog. U misi se izostavlja himan „Slava“ da bi jace odjeknuo na samu svetkovinu Kristova rođenja. Liturgijska boja je ljubičasta.

Došašće je jedno od najljepših vremena crkvene liturgijske godine. Vrijeme kada je priroda u ovim hladnim danima pomalo uspavana u skladu sa niskim temperaturama, našim srcima se nudi nešto novo. Crkva nas zove na novi početak. Da obnovimo svoj odnos sa Gospodinom,da učinimo korak naprijed. Svi osjećamo pomalo djetinje veselje i radosno treperenje srca u iščekivanju božićnih radosti. I polumrak u crkvi dok čekamo misu zornicu i maleni fenjeri u ručicama ministranata koji obasjavaju put kroz crkvu do oltara i adventske prekrasne pjesme…sve to u nama stvara neko lijepo ozračje i sve kao da šapuće da dolazi nešto veliko i značajno za nas. I dolazi.

Iščekujemo dan kada je Bog ušao u našu ljudsku povijest, kada se rodio u malenoj betlehemskoj štalici, dan kada je Bog pohodio narod svoj postavši vidljiv i opipljiv nama ljudima u Isusu Kristu. Ali, istodobno iščekujemo i njegov drugi dolazak po svršetku svijeta. Dolazak kada će nastati novo nebo i nova zemlja. Trebamo si posvijestiti da sve stvoreno ima svoj kraj ovdje na zemlji, kako čovjek, tako priroda, ali i čitava zemlja i čitav svemir.

Kako pripraviti srce za svetkovinu Božića i kako ga dalje pripravljati za njegov drugi dolazak? Crkva nas u došašću poziva na budnost, na molitvu, poziva nas da očistimo svoja srca od ispraznosti i skučenosti Božjoj otvorenosti. Jedan od temeljnih zaokreta je Sveta ispovijed. Osloboditi se nagomilanih grijeha, briga i tereta koje ne možemo nositi. Poziva nas da otključamo vrata svoga srca Isusu koji čeka na svakoga od nas. Poziva nas da obnovimo svoj odnos sa Gospodinom, svoju ljubav,svoju nadu, svoju vjeru. Da usmjerimo pogled na kraj,odnosno na cilj našega života. Tek tada možemo vidjeti što je zapravo važno u njemu. Gledanje u cilj našega života usmjerava naše korake prema njemu. Bog od nas ne traži velike skokove niti brze korake koji su nam nemogući. Zasigurno traži otvorenost srca, traži naš stav i naše male, ali odlučne korake.

Dobro bi bilo prvim korakom budno pratiti svakodnevna čitanja na misi i propovjedi naših pastira s oltara, te ih čuvati u srcu; češće otvoriti Sveto pismo i pozorno čitati riječ Božju. Hranimo svoju dušu molitvom. Samo u intimnom razgovoru sa svojim Gospodinom, padaju sve naše maske koje svaki dan navlačimo na sebe poput laganog praha pudera iz kutijice. Praha ponosa, oholosti, lažne sigurnosti, taštine…Tek pod njegovim pogledom spoznajemo koliko smo ustvari slabi i maleni i nestalni. Svaki dan ovog puta došašća, da napravimo jedan korak bliže njemu. Da podijelimo s njim svaki dan jedan teret ili jednu brigu, jednu slabost.

Zagledajmo se u Mariju. Ona je ta koja je prva živjela došašće. Živjela je vjerujući onome što joj je Božji glasnik rekao. Iščekivala je devet mjeseci noseći Gospodina pod srcem. Živjela iščekivanje poroda i cijeli svoj život provela u iščekivanju kada će se ostvariti ono obećano. Došašće je Marijino vrijeme više nego i jedno u godini. Zagledani u Mariju, s njom ga početi živjeti, učiti od nje kako u svom srcu čuvati i zadržati Božju riječ, te dopustiti da se ona razlije u našim srcima i zaživi u nama.

Naši govori i monolozi upućeni Bogu neka postanu razgovori ili još bolje, učimo se šutjeti i slušati što nam to Gospodin ima za reći. To ćemo najbolje naučiti od Marije. Da naš odgovor bude svaki dan: DA Bože - danas se odlučujem za tebe.

Tek našim odgovorom – da - u nas može ući Njegova milost koja će tada osposobiti naše srce da mu pripravimo put kao Ivan Krstitelj, da ga neumorno tražimo kao mudraci, te mu dopustimo da se rodi našem srcu, kao sto je dopustila Marija. A onda da ga brižljivo čuvamo kao Josip, te da ga slavimo kao pastiri. Tek njegovim rođenjem u našem srcu moći ćemo prepoznati ljubav Boga u malenim jaslicama iz Betlehema. Tek tada ćemo moći prepoznati Božju riječ, riječ koja se kao slap ljubavi izlila u djetetu Isusu čiju svetkovinu slavimo. Riječ po kojoj je sve postalo, ti i ja i svaki čovjek. Riječ koja stvara i poziva i nas da sudjelujemo u tom stvaranju.

Tek u svjetlu otajstva Božjeg nestaje naša sebičnost i bavljenje sobom, te polako izlazimo iz našeg ja i preusmjeravamo ga na ti, tada prepoznajemo ljubav u davanju a ne u posjedovanju. Samo uključeni u njegovu ljubav,progledavamo, te postajemo mudri, tada smo plodna njiva za drugoga, tada postajemo svjetlom,njegovim svjetlom koje obasjava put tebi i meni u vječni nerukotvoren Hram na nebesima kamo nas On poziva.

na vrh članka