Posljednji ispraćaj i sahrana Tomislava Šiška

Misom zadušnicom koju je uz koncelebraciju 20-ak svećenika u župnoj crkvi Marijina Uznesenja u Brodskom Vinogorju u ponedjeljak, 13. srpnja predvodio đakovačko osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, brojni su vjernici ove, te župe Podvinje i drugih brodskih župa, obitelj, rodbina i prijatelji ispratili u Vječnu domovinu pokojnog Tomislava Šiška, oca našeg župnika Ante Šiška, a sprovodne obrede i sahranu u čika Tominoj rodnoj župi u Vinici (Hercegovina) u utorak, 14. srpnja predvodili su don Joko Blažević, njegov rođeni bratić, te vinički župnik don Bariša Čarapina.

Opraštajući se od pokojnog Tomislava Šiška, nadbiskup Hranić je, nastavno na Božju Riječ koja nam posvješćuje prolaznost ovozemaljskog, a vječitost nebeskog blaga, podsjetio na Isusovu važnu uputu: gdje ti je blago ondje će ti biti i srce. Stvarno blago je blago na nebu. Ono ispunja srce na zemlji. Čovjek koji sabire blago na nebu nije izgubio sebe. Zaboravio je na sebe jer je pozornost usmjerio na blago na nebu, ali je sebi stvarno bliže nego onaj tko kruži samo oko sebe samog. Čovjek je bliže sebi kad sve što ima daje u milostinju, negoli kada sve svoje snage usmjeri na traženje sebe. Tko se skrbi za sebe, gubi sebe. Tko dijeli što ima, pronalazi sebe. Onaj čije je srce zagledano u trajne neprolazne vrijednosti je na nebu, ali njegovo blago su ljudska srca. Promotrimo li kako on sabire sebi blago, opazit ćemo da to čini dijeleći se. Razdaje se u Riječi, u tijelu i krvi. Dijeli se. Zaboravlja na sebe. Ne bavi se sobom. Skrbi za svoje blago, za ljude koje ljubi. Bog je punina života zato što ne kruži oko sebe. U svjetlu toga, razabiremo gdje je bilo nepropadljivo blago našega pokojnog brata Tomislava, radi kojega se odricao propadljivoga blaga na zemlji; odnosno za koga je živio i kome je usmjeravao svoje srce i svoj pogled, istaknuo je nadbiskup Hranić upućujući pokojnikovoj supruzi Matiji, majci Mari, kćeri Ružici i sinu vlč. Anti, kao i široj obitelji, rodbini i svim vjernicima, dirljive izraze iskrene kršćanske sućuti i ohrabrenje po otajstvu Kristova Uskrsnuća.

Srce će dospjeti na nebo ako prije nego krene na nebo počne sabirati blago na nebu. To je pokojni Tomislav svjesno činio cijelog svog života nesebično se, na ovaj ili onaj način, svjestan da je svo blago u Kristu, skrbeći ne samo za svoju obitelji nego za sve oko sebe., kazao je mons. Hranić. Od pokojnika se potom emitovnim riječima oprostio i župnik župe Brodsko Vinogrje vlč. Markan Kormanjoš, prisjećajući se trenutaka česte i redovite Tomislavove prisutnosti na misama i u crkvi koju je toliko volio, kojoj je za svećenika podario svog sina jedinca. Sve okupljene rasplakao je zatim svojim dirljivim govorom zahvale u ime svoje obitelji i pokojnikov sin, vlč. Ante Šiško, a potom su uslijedili molitveni obredi blagoslova lijesa s pokojnikovim tijelom.

U utorak, 14. srpnja brojni su se vjernici, među njima i 50-ak naših župljana koji su došli organizirano autobusom, okupili i u Tomislavovom rodnom selu Vinica kod Tomislavgrada (Hercegovina), gdje je on često i rado dolazio sa svojom obitelji. Planirao je čika Tomo i ovoga ljeta, upravo ovoga utorka doći sa svojom obitelji na rodnu grudu provesti ljeto, no Božji je plan bio znatno drugačiji. Svima dragog čika Tomu dočekali su u lijesu.

Obred posljednjeg ispraćaja i oproštaja s njime počeo je u crkvi Rođenja Marijina u Vinici molitvom krunice, a potom je slijedila misa zadušnica koju su predvodili pokojnikov rođak don Joko Blažević i ovdašnji župnik don Bariša Čarapina. Koncelebriralo je 18 svećenika, među kojima su bili i budući župnik župe Podvinje o. Josaphat N. Mosha CSSp, zatim spiritanci o. Arek Krasicki, (osječki studentski kapelan), o. Paul Karim (župnik u Zablaću i Mandalini - Šibenska biskupija); vlč. Anto Pavlović (svećenik u mirovini i dojučerašnji župnik u Brodskom Varošu), te o. Đani Kordić, karmelićanin. Nakon mise zadušnice i oproštajnih govora don Blaževića i don Čarapine i Tomislavog sina vlč. Ante, slijedio je ukop u obiteljsku grobnicu, koju je pokojni čika Tomo sagradio i pripremio vlastitim rukama. Naš dragi Tome pripremao se za smrt, a ona je ipak došla iznenada. Stoga se oprostiti od voljenog i dragog nije lako. Pa ni meni koji mu se sada obraćam kao svoj svome, kao rođak rođaku, kao brat bratu u Kristu, kao navjestitelj Božje Riječi onome koji ju čitavog života prima i živi...Dragi Tome, za sve što si učinio na svojoj rodnoj grudi, na ovom svom voljenom kamenu, a učinio si puno toga, nega te Gospodin nagradi vječnim životom i svome Kraljevstvu, a nas koji se od tebe sada rastajemo i predajemo tvoju dušu Njemu, utješi i ohrabri svojim mirom do ponovnog susreta., rekao je don Joke Blažević.

Tomislav Šiško rođen je 15. veljače a kršten 18. ožujka 1939. godine u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Vinici kod Tomislavgrada (BiH) kao prvo dijete u vjerničkoj obitelji pokojnog Ante i još uvijek žive 95-godišnje majke Mare, koji su uz njega još imali i dva sina i kći. Odgajan na kršu kamena, već zarana kao 16-godišnjak odlazi s ocem Antom na rad u Crnu Goru, trbuhom za kruhom. Potom, poput mnogih, odlazi s ocem i na privremeni rad u Njemačku. Godine 1964. oženio se Matijom Renić iz susjednog sela Rašeljke. Prošle, 2014., svečanom su obnovom bračnih zavjeta u župnoj crkvi sv. Antuna u Podvinju proslavili zlatni jubilej – 50. godišnjicu bračnog zajedništva. U studenom 1964. rodila im se kći Ružica. Dvije godine kasnije obitelj Šiško doselila je s juga u Slavonski Brod gdje su se trajno nastanili i gdje je godine 1969. rođen njihov sin Ante, danas svećenik Đakovačko – osječke nadbiskupije, donedavno župnik u Podvinju, a od sada župnik u Vođincima. Tomislav Šiško iznenadno je i blago u Gospodinu preminuo u petak, 10. srpnja 2015. u 77. godini života, na pragu obiteljske kuće u Brodskom Vinogorju.

na vrh članka