Misa zahvalnica župnika vlč. Ante Šiška

Očekivano, prepuna bijaše podvinjska crkva vjerničkog naroda uz emocije vidljive na licima svakoga tko je došao ove nedjeljne ljetne večeri, 12. srpnja – biti uz svog pastira. I to ne samo župljana župe Podvinje, nego brojnih što dođoše iz drugih župa grada Slavonskog Broda i okolice iskazati ljubav, poštovanje i zahvalnost dragom župniku, duhovniku, svećeniku, misionaru, velikom prijatelju mladih i bolesnika, pateru Anti Šišku, te Bogu zahvaliti za njegovih šest godina pastirskog služenja i duhovnog vodstva ovog našeg izranjavanog i u mnogome podijeljenog stada.

Rijetki su među njima došli reda radi i trošiti riječi na takve bilo bi licemjernije od samih njihovih postupaka. Daleko je važnije reći – naš pater Ante okupio je oko sebe tolike mlade i stare i približio ih Kristu, i to je najbolji indikator njegovog apostolskog poslanja na koncu njegova svećeničkog i župničkog služenja u Podvinju – mjestu njegova odrastanja. Stoga bi ova misa trebala biti izraz i naše zahvalnosti Gospodinu na milosti koju nam je dao u osobi Ante Šiška. Našeg patera. Našeg zlatnog.

Mnogim vjernicima, napose mladima, koji su ga osobito voljeli, vlč. Ante Šiško je ostavio neizbrisiv trag u našem gradu Slavonskom Brodu, a osim župnika u Podvinju od 2009. do 2015., bio je i dekanatski povjerenik za pastoral mladih i voditelj Foruma katoličke mladeži Ka.Mo.BROD od 2010. do 2014. godine. Pamte se njegovi brojni molitveni susreti s mladima, duhovne obnove, klanjanja petkom navečer, hodočašća na susrete diljem Hrvatske i Europe, pobožnosti Križnog puta kroz cijeli grad (...) Sve to i još puno toga vlč. Ante sada ostavlja, svojim odlaskom na novu službu u Đakovačko osječkoj nadbiskupiji – župnika župe Kraljice svete Krunice u Vođincima (Vinkovački dekanat). Radujem se to novoj službi koju mi je biskup povjerio i s radošću idem u tu nesigurnu sigurnost, a to je vjera u konačnici, kazao je neposredno prije početka Mise zahvalnice.

Oko oltara Gospodnjeg i župnika Ante, okupila su se još petorica njegove subraće svećenika: najstariji među njima, dragi nam 88-godišnji pater spiritanac Albert Thielemeier, potom pater Arkadiusz (Arek) Krasicki, također spiritanac, a inače studentski kapelan u Osijeku; subrat mu p. Kingsley Ogaza iz Nigerije, te domaći nam sinovi vlč. Ivica Petrović (svećenik u mirovini) te vlč. Pavao Mikulčić, kapelan u Osijeku, a uskoro po dekretu novi tajnik našeg Nadbiskupa.

Služba župnika se mijenja, odrastao sam u ovoj župi i ostat ću zauvijek dio ove župne zajednice. Istodobno, zahvalan sam Bogu na ovih šest godina služenja ovoj zajednici koja je i meni pomogla u hodu vjere s Isusom. Raduje me što vidim lijepo mnoštvo zrelih kršćana i vjernika koji iskreno vole Crkvu, znaju što je Crkva, iskreno vole Krista, kojima treba svećenik kako bi mogao koordinirati njihov rad i pomoći im u daljnjem rastu vjere, rekao je vlč. Šiško i pozvao vjernike neka svim srcem budu uz novoga župnika, p. Josaphata Mosha.

U nadahnutoj propovijedi vlč. Ante naglasio je kako kao kršćani svi mi trebamo jedan drugoga. Krist nam poručuje da se ne bojimo, da ništa ne moramo nositi sa sobom jer imamo Njega, a Božja Riječ nam je smjernica. Koliko li je samo Gospodin blagoslovio mene, kroz vas divne ljude, napose kroz bolesnike, kroz vas mi je Krist svakodnevno progovarao i doticao me. On nas sve poziva da budemo sveti. Meni je dao tu milost da se kroz vas, dragi moji župljani, posvećujem. Sjećam se dana mojega uvođenja u službu župnika u Podvinju. Naš tadašnji nadbiskup Marin Srakić, sada mu mirovini, izrekao je jednu rečenicu, znakovitu upravo u tome da smo svi mi braća i sestre. Neki su se tada u Podvinju žalili ta što su Bogu zgriješili da imaju sve svećenike strance, na što im je biskup Marin tada rekao da u Crkvi Katoličkoj nema stranaca – svi smo braća i sestre u jednome Kristu! Znate, kao misionar spiritanac, i ja sam 15 godina djelovao u tuđini, bio 'stranac' i nije mi bilo lako. Ovdje u Podvinju bio sam jedan od vas. Čini se jednostavno: Hrvat, poznajem jezik, kulturu…a opet tako zahtjevno. Poslije mene dolazi novi župnik – tjelesnim očima gledano: stranac. No, dobivate župnika punog Duha Svetoga. Njega sad zagrlite i stavite mu se po svojim talentima na raspolaganje u svakom vidu pomoći, da se ne osjeća strancem, nego jednim od nas. Našim bratom. Na misu dolazite ne radi svećenika nego radi Krista. Budite zagledani u Njega i u svakom svećeniku tražite da vidite Krista. kazao je vlč. Šiško te glasno pozvao na molitvu za svećenike i za nova duhovna zvanja. Osobitu je radost iskazao što su na misi prisutni vlč. Pavao Mikulčić iz Bukovlja (koji je navijestio Evanđelje) i časna sestra Ivana Ćurić iz Podvinja – duhovna zvanja koja je darovala naša župna zajednica u proteklih nekoliko godina. Uglaviti u Kristu sve na nebesima i na zemlji. To je moja poruka za sve vas! Dobri Bog neka vas sve obdari svojim blagoslovima, zaključio je pater Ante, izmolivši na koncu propovijedi Zaharijin himan - Blagoslovljen Gospodin!

Uslijedila je molitva vjernika, kroz koju smo na poseban način Gospodinu prikazali daljnje poslanje vlč. Ante Šiška, ali i dušu njegovog pokojnog oca Tomislava koji je preselio u Vječnu domovinu prije dva dana. U svečanoj procesiji potom smo Gospodinu pred oltar i pateru Anti prinijeli darove: svečanu misnicu kao simbol euharistijskog slavlja - dar župnih suradnika, pastoralnih i ekonomskih vijećnika i župljana župniku Anti; kopiju župne spomenice kao simbol povezanosti svih pastoralnih skupina i filijala - dar župne novinarske skupine; zatim prigodni dar vjernika filijala Tomica, Rastušje i Bukovlje-Vranovci. Darove su župniku predali i ministranti te predstavnici KUD-a Podvinje i Udruge Vranac iz Tomice.

Nakon euharistije, svome subratu Anti Šišku obratio se u ime Družbe Duha Svetoga pater Arek Krasicki, izrazivši još jednom duboko žaljenje zbog njegova odlaska iz Družbe i iz župe Podvinje, pri tome naglasivši kako ih po redovničkim zavjetima vežu jedno srce i jedna duša(što je geslo Družbe) ali nadasve bratska ljubav – u Kristu. Vlč. Ante Šiško je pak emotivnim riječima zahvalio svakome pojedinačnom spiritancu koji su bili ili još jesu na službi u Podvinju (pateri Josaphat, Rafal, Marek, Arek, Tomislav), a na poseban način pateru Albertu Thielemeieru, jer je kako je sa suzama u očima rekao zahvaljujući Vama, dragi pater Albert, 15 godina bio sam misionar i redovnik Družbe Duha Svetoga ali i na službi župnika u Podvinju. Vi ste me, zajedno s pokojnim paterom Michelom oduševili za Krista i moj odziv Njemu. Hvala Vam…

Htio bih zahvaliti svima ponaosob, a da nikog ne zaboravim. No, ipak, posebno bih zahvalio svojoj obitelji, majci i pokojnom ocu koji nas sve sada gleda s neba, svojoj sestri i njezinoj obitelji, a također i mojim najbližim suradnicima: Ivanki Weber, Ivici Vlašiću i Jeleni Bandić. Hvala svakome pojedinom vjerniku i župljaninu ove moje župe, rekao je vlč. Ante i mnoge rasplakao.

Na kraju mise, u ime svih župljana, mladi župljanin i župni suradnik Matej Agatić vrlo je emotivno, susprežući suze, uputio pateru Anti dirljiv govor zahvale (tekst kojega objavljujemo u cijelosti u nastavku), a zbor Duha Svetoga otpjevao je pjesmu Život tvoj.

* * *

Ljubav! Koliko li je samo rasprave i polemike oko tako jednostavnog pitanja, što je ljubav? Silne su definicije i obrazloženja, previše je interpretacija koje vode u širinu, time i u ispraznost. No, jednostavno pitanje traži i jednostavan odgovor. Stoga, pokušajmo ga malo izmijeniti pa ga postaviti na drugačiji način: Tko je ljubav? Sada odgovor biva sasvim jasan jer samo je jedan kojeg zovemo definicijom ljubavi i samo Jedan biva iza te najljepše riječi, a On je Gospodin naš Isus Krist. Tek tada možemo odgovoriti na pitanje što je ljubav. Ona je upravo sav Kristov život, jer iz njega proizlazi sve što zovemo ljubav, jer po njemu se učimo ljubiti i samo po njemu ljubav postaje jedinstvena.

Jasan je toliko učestao spomen te posebne riječi. Dragi naše pater Ante, Vaš život i ono što Vi jeste satkan je nasljedovanjem Krista, on je isprepleten tankim nitima Njegova svakog pojedinog koraka, vezen je sjajem Njegove poniznosti. Takova neraskidiva veza pokaz je vašeg srca koje očito poznaje što znači ljubiti. Pa kako onda nastaviti s pisanjem teksta kad su upravo one najveće riječi iskorištene. Čini se da ne preostaje ništa drugo doli vaše propuste malo kritizirati.

Krenimo od hodočašća i izleta. Koliko ih je samo bilo, kako u lijepoj našoj tako i širom Europe... Koliko ste samo žurili i nas požurivali, koliko je vremena i snage utrošeno, koliko li je samo žaljenja za propustima. Istina, žurili ste... Da, žurili ste svim srcem donositi nam Krista i požurivali ste nas kako bismo se odmarali u Gospodinu, trošili ste vrijeme u strpljivosti kako bismo učili otvarati srca, crpili ste svu snagu tijela da ništa za naše dobro ne izostane. Iz svega je proizlazilo žaljenje za našim propustima jer sada imamo želju taj hod s putovanja primijeniti na cijeli naš život i svakodnevicu. Hvala vam na tome.

Koliki li je samo broj susreta, duhovnih obnova, klanjanja pred Presvetim, kada ste sve kroz rutinu činili, i kada niste pretjerano marili. Istina, bilo je jasno vaše djelovanje kroz rutinu i naviku, ali samo u jednome, u svakom vašem susretu sa vjernicima, u svakoj duhovnoj obnovi koju ste opet za nas činili, u svakom našem klanjanju kada ste pred nas postavili Krista prvo što bi ste učinili bilo je da ste položili svoje srce pred Njega. O, divne li navike. Vaša želja koja je proizlazila iz poniznosti bila je da se naša srca zapale i da gore za istu onu ljubav pred koju Vi postavljate vaše srce i pri tome niste ni malo marili za vaše potrebe, posljedice svih događajaniti težinu vašega dana. Hvala Vam na tome.

Koliko li je samo trenutaka kada smo Vas bili potrebiti poradi duhovnog vodstva, zbog razgovora o svim našim životnim problemima i borbama, zbog svih riječi utjehe koje smo tražili, a pri tome je izostala Vaša riječ. Istina, ona je izostala ali samo iz jednog razloga, jer tada ste Krista doslovno primali za ruku i dovodili u sve naše potrebe i razgovore. Činili ste to s velikom predanošću i hvala Vam na tome.

Na kraju sve spomenuto, sva Vaša služba kroz ovih šest plodonosnih godina, sve što ste ikada učinili dovodi do zaključka da je puno puta izostalo ono najvažnije: niste nas učili o Kristovoj ljubavi. Teške su to riječi, uistinu jesu, no to niste činili. Vaša predanost, strpljivost i blagost, Vaša poniznost dovodile su do nečega što je puno veće od našeg učenja. Dovodile su do toga da tu istu Kristovu ljubav stvarate u našim srcima. Upravo je to razlog po kojem ste u svemu ostavili neizbrisiv trag i upravo je to razlog da počesto razumom nestanemo iz ovoga svijeta i prignemo glavu u Kristovo naručje. Tada će samo osjećaji, potaknuti od srca, stvarati misli na sve što je iza nas, pružati nam jakost da se nosimo sa svime što trenutačno prolazimo i biti nam poticaj da u Gospodinu gradimo sve što nas očekuje. Hvala Vam na tome i od srca hvala Dobrostivom Gospodinu na tim milostima.

Danas ste s nama, sutra više nećete stajati za ovim oltarom. Još danas ste tu uz nas, a sutra krećete na put kojim vas Gospodin šalje. Danas, još samo danas se radujemo s Vama u zajedništvu i Kristu kojeg nam donosite. No, znajte da već sutra nećemo se prepuštati žalosti već će svaka naša pomisao da ste sada barem tu bit poticaj da se predamo u molitvi:

Bože, Oče naš, pozvao si svojega predanog pastira Antu da ti služi, njegov put postavio u našu župu svetoga Antuna Padovanskog i time se pobrinuo da brojno stado raste u zajedništvu, tvojoj ljubavi i sigurnosti. Hvala Ti na tome.

Izlio si na njega silne milosti, gradio ga raznim darovima, pratio ga svojim blagoslovom i time se pobrinuo da se njegovim primjerom i sami učimo predanosti i sve činimo u poniznosti. Hvala Ti na tome.

Njegov pogled usmjeravao si na Križ svojega raspetoga Sina i time ga učio ljubiti, njegovo srce otvorio si važnosti posvećenja Bezgrešnoj Bogorodici Djevici našoj premiloj Majci Mariji i time ga činio blagim i strpljivim. Hvala Ti na tome.

Gospodine, pastir Tvoj Ante potrebit je svega što jesi i samo tako se sve što on je ogleda u tebi. Podari mu snage jer ona mu je trenutačno iznad svega potrebna. Neka njegovo daljnje služenje tebi drugima donosi radost kao što je to činilo nama, neka drugima bude poticaj da Tebe sve više puštaju u svoj život i ne uskrati mu ništa što drugima donosi put spasenja. Sigurni smo da tamo gdje ga postavljaš očekuju srca koja vape za Tvojim izvorom žive vode. Neka se i u njihovim srcima stvara ljubav. Amen.

na vrh članka