Posljednji ispraćaj naše ministrantice Beatrice Mukendi

Brojni su se naši župljani, i mladi i stari, dječice najviše, okupili na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu u subotu, 20. lipnja u 14 sati, kako bi se oprostili od svoje drage sestrice u Kristu Beatrice Mukendi, naše ministrantice, koja je 18. lipnja u 10. godini života iznenada, blago u Gospodinu, preminula.

Neopisiva tuga… povorka jecaja i suza, koja jednog malog anđela ispraća s ovog svijeta u novi, vječni život…Nema nikog tko se nije zapitao zašto…toliko puno – zašto? Razmišljala sam - kako se osjećaju njezini roditelji, braća, sestre? Kako će dalje nastaviti bez svoje kćerkice i sestrice Beatrice?Na licima svih okupljenih ogledala se tuga, nevjerica.

Naš župnik Ante Šiško otpočeo je obred posljednjeg ispraćaja, drhtavim glasom predvodeći uvodnu molitvu Oče naš ideset Zdravomarija za našu Beatrice. S tišinom se isprepleo plač majke i oca, jecaji brojnih, djece, Beatricinih prijatelja iz školskih klupa, ministranata…

I dok s nevjericom pokušavam razlučiti zašto se to događa, u moje misli dolazi dragi Bog. Obitelj Mukendi, istinski vjernici, ostaju bez svoje kćeri i sestrice,a Bog to dopušta. Pogledam u Nebo gdje uvijek nalazim Boga i čujem odgovor: tako je moralo biti. Beatrice je dobro, mnogo bolje nego si možemo zamisliti. Sada sjedi u Očevom krilu i pozdravlja nas - ljepša nego ikad. Riječi su to koje u oproštajnom govoru pokušava svima posvijestiti i p. Ante, koji je istaknuo kako obitelj male Beatrice, njena majka Kata, otac Jean Pierre, sestre Lauren, Lucia i Elizabet i braća David i Eric - sada imaju jednog velikog zagovornika u Nebu. Ali isto tako i svi mi koji smo ju poznavali… možemo tražiti zagovor Beatrice kod našeg Oca u Nebu.

Tužna povorka ispratila je lijes s tijelom male Beatrice koja je sada u Nebeskom zboru anđela i slavi vječno našega Oca koji uvijek zna što je najbolje za nas, iako mi ljudi počesto to ne promatramo ispravnim očima – očima srca.

Bijeli lijes spušten je u grob. Braća, sestre, prijatelji, ministranti…spustili su svaki po jednu bijelu ružu. Pjesma našeg župnog zbora Duha Svetoga i molitva: pokoj vječni daruj joj Gospodine i neka joj svjetlost vječna svijetli. Ona ista svjetlost kojoj se Beatrice toliko radovala, koju je toliko puta rado i redovito pronosila u svijeći, u ulaznoj procesiji ili prilikom naviještanja Radosne vijesti, ministrirajući na svetoj misi.

Prisjećajući se upravo tih trenutaka, pater Ante Šiško me, nakon sahrane na groblju na misi zadušnici u crkvi u Podvinju, posebno dotaknuo u srce, a vjerujem i mnoge druge. Beatrice nam je nosila svjetlo, a to svjetlo nosit će i dalje u krilu Očevu. Misu zadušnicu su uz župnika Antu, koncelebrirali ispiritanci p. Albert Thielemeier, p. Paul Karim i p. Kingsley Chenedu Ogazi.

I ja sam majka. I ne mogu ni zamisliti bol majki koje su se jednom morale rastati od svoje djece. Pitam se ima li išta teže u životu nego izgubiti dijete, izgubiti dio sebe, tijelo svoga tijela onoga koga neizmjerno voliš. Kao vjernici, kršćani - možemo biti sigurni da je naša sestra Beatricesada u Nebu okružena mnoštvom anđela, da je ovo samo jedno doviđenja i da ćemo se svi jednom opet naći – zajedno u slavi Uskrslog Krista.

Draga Beatrice, hvala ti za sve, i - vidimo se…

* * *

Draga Beatrice,
Uvijek si bila pozitivnog duha,
i za glazbu si imala sluha.
Smijehom si od svih tjerala tugu
kao i svi,voljela si dugu.
Bila si i borac si ostala,
a sada si anđeo postala.
Sve si s lakoćom radila,
ljubav si svugdje sadila.
Glazbene i kemičarske su te čekale vode,
a sada bez tebe hode.
Puno toga si htjela postići,
zašto si tako brzo morala otići?
Uvijek ćeš ostati naša Beba,
čuvaj nas sve - s Neba!


tvoja sestrična Monika

na vrh članka