Proslavljen blagdan svetog Vida, zaštitnika Rastušja

U maloj crkvi svetog Vida vjernici su se okupili velikoj vrućini usprkos kako bi zahvalili Stvoritelju za svoga zaštitnika. Župnik Ante Šiško počeo je susret molitvom litanija svetom Vidu, a potom je uslijedila misa. U propovjedi je pater Ante približio vjernicima život i poslanje ovoga sveca koji se još u ranoj mladosti ludo zaljubio u Isusa. Njegov vrlo strogi zbog toga ga je htio čak predati rimskim vojnicima, ali mali Vid pobjegao je sa svojom odgojiteljicom u Laponiu gdje su se po njegovim rukama dogodila čudesa. Ozdravio je Dioklecijanovog sina od epilepsije. No, ovaj ga je osudio na smrt. Ima više predaja o Vidovoj mučeničkoj smrti, a jedna je od njih prikazana na ikonografiji kako Vida kuhaju u kotlu s vrelim uljem, ali su ga anđeli spasili. Svetog Vida na koncu su rastezali dok nije umro.

Pater Ante podsjetio je vjernike da prije svoga kirvajskog objeda zahvale Bogu za sve što imaju po zagovoru svetoga Vida. Uvršten je u skupinu četrnaest zaštitnika u velikoj nevolji. Zazivaju ga padavičari, histerici, opsjednuti, za teške zadatke, apotekari, gostioničari, vinari, komičari, glumci, ljudi sa slabim sluhom, vidom…

Božja Riječ koja je čitana na misi na blagdan svetog Vida, kao da je pisana baš za njega. Ljudi su izgubili dar straha Božjeg. Mladi ne poštuju sakralno mjesto. A upravo je Vid bio svjestan da je Bog bio uz njega. Nismo svi stvoreni za govornike, propovjednike ali Bog nas je sve stvorio za ljubav, za otvorenost Božju da budemo gostoljubivi. Sve bi trebali napojiti, sve bi trebali ugostiti. I Boga i čovjeka svojom ljubavlju, radošću, mirom…Moramo se odreći samoga sebe da bi prihvatili Krista i jedino njega stavili na prvo mjesto., istaknuo je p. Ante.

Životopis ovoga sveca sve nas je dotaknuo i vjerujem da će mnogi češće zazivati sveca kojega se zaziva u trideset i četiri zagovora. Po zagovoru ovoga čudesnoga sveca i p. Ante zazvao je na sve prisutne blagoslov našega Boga. S velikim pouzdanjem molimo se po zagovoru svetog Vida za sve za što smo se bojali moliti i otvarati svoje srca Gospodinu.

na vrh članka