Treći dan trodnevnice uoči Antunova

I treći dan trodnevice uoči svetkovine sv. Antuna u župnoj crkvi u Podvinju počeo je kao i prethodnih večeri molitvom krunice svecu cijelog svijeta, a nastavljen misnim slavljem koju je predvodio fra Anto Barišić, a koncelebrirali župnik p. Ante Šiško i p. Albert Thielemeier.

Prigodnu propovijed fra Anto Barišić počeo je naglaskom na svetkovinu Presvetog Srca Isusova koju slavimo ovoga petka, 12. lipnja. Govoreći o Isusovom presvetom srcu, koje je iako kopljem probodeno, otvoreno za svakog čovjeka, fra Ante je naglasio kako je to Srce nepresušni izvor žive vode, ljubavi i milosrđa. Ako je tko žedan neka dođe i neka pije iz nutrine Presvetog Srca Isusova, iz kojega teku potoci žive vode. To Isus danas nama govori i želi nam dati, da se ispunimo do sve punine Božje ljubavi, jer živimo u svijetu nepravde, svijetu mraka, živimo u svijetu koji je gladan… Ali, Isus će reći 'vi ste svjetlo svijeta i ovaj svijet će postati bolji ako vi meni dopustite da stanujem u vašem srcu. Da se nastanim, da se odmorim, da se sjedinim s vašim srcem'. Tada se pali oganj Božje ljubavi. Braćo: vapite, zovite, kucajte, molite ustrajno i tražite da se izlije ta ljubav na nas, da se izlije ljubav po sakramentu svete euharistije. Molimo neka potekne životvorac, neka potekne Duh Sveti iz Isusova srca i neka oživi ono što je u nama mrtvo. Koliko li samo duhovno mrtvih ljudi u našem gradu, koliko je ljudi sa slomljenom vjerom. Molimo da Isus ozdravi našu krv, naše obiteljsko stablo, molimo za posvećenje naše krvi i molimo napose da se zaustavi prolijevanje nevine krvi, osobito one djece koja su začeta u utrobama majki, pozvao je fra Anto.

Upozorio je kako počesto svi zaboravljamo na Srce Isusovo koje ljubi, srce koje prašta i srce koje liječi. Zato su, dodao je, i hladni naši međuljudski odnosi: ne možemo ljubiti jer smo puni sebeljublja, egoizma, na sebe usredotočeni, a ne na Isusa, ne otvaramo svoje srce Njemu. Iz srca Isusovog primamo bogatstvo i snagu da se osnažimo za nutarnjeg čovjeka, onog kojeg Gospodin gleda. Bog ne gleda na vanjštinu, on gleda nutarnjeg čovjeka, naše srce i on želi da se mi iznutra obnovimo, prosvijetlimo i da naš nutarnji čovjek ojača. S tog izvora spasenja ćemo crpsti vodu živu, vodu Duha Svetoga, tu vodu ljubavi za sve nas. Mi smo mlaki, lijeni, a ta voda je lijek i taj izvor je nepresušan. Na nama je da mu se približimo i pijemo rekao je vjernicima fra Anto. Pozvao je također da svi zahvalimo za otajstvo Božje ljubavi i žrtve rekavši kako je najveća uvreda srcu Isusovu upravo ta naša nezahvalnost za sve milosti, za sve darove kojima nas obasipa: stoga ljubav ljubavlju vratimo!

Uslijedila je molitva posvete srcu Isusovom, a nakon euharistije fra Anto govorio je o Duhu Svetom, pozivajući da se utječemo Duhu, molite mu, surađujemo s Njim. Bez Duha Svetog naš život je suh, bez njega nemamo život ni snage, ne znamo što nam je činiti, bez njega ne možemo ništa. Jako je važno otvoriti se djelovanju Duha Svetog. Isus je bio vođen Duhom Svetim. Apostoli su imali iskustvo Duha Svetoga i svaka generacija treba imati iskustvo Duha Svetoga. Euharistija je važna, ona je srce Crkve ali Duh Sveti je snaga koja tebe i mene, brate i sestro, preobražava u novog čovjeka. Sveta pričest i Duh sveti preobražavaju život. Ne može se župa obnoviti bez Duha Svetog, čija nam je snaga potrebna da se možemo mjenjati, liječiti, oslobađati ovisnosti i navezanosti. Trebamo moliti za izljev svih milosti, darova i plodova Duha Svetoga, koji silazi u ponizno, raskajano srce. On dolazi tamo gdje je ljubljen. Za dolazak Duha Svetog potrebna je prošnja. I ta molitva mora biti jednodušna, ustrajna a potrebna nam je i strpljivost. Strpljivo čekajmo, iščekujmo i primit ćemo Duha Svetog. Zato ne budimo narod tvrde šije, pustimo Duhu Svetom da nas vodi, rekao je fra Anto.

Uslijedilo je klanjanje pred Presvetim, koje je pjevanjem, kao i misno slavlje animirao VIS Cor Unum. Trodnevna duhovna priprava za svetkovinu svetog Antuna završila je molitvom svecu zaštitniku u procesiji vjernika oko župne crkve i u podvinjskome parku, na čelu koje je pronošena slika sv. Antuna.

Neka nas njegov zagovor vazda prati: pođimo Isusu po svetom Antunu!

na vrh članka