Ispiši ovu stranicu

Prvi dan trodnevnice uoči Antunova

Uz molitveno geslo Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci (Dj 1,8) počela je u srijedu, 10. lipnja trodnevna duhovna priprava za proslavu našeg crkvenog goda i svetkovine nebeskog nam zaštitnika, svetog Antuna Padovanskog. Duhovni program predvodi fra Anto Barišić OFM, župnik župe sv. Ivana Pavla II u Petrinji (Sisačka biskupija).

Brojni vjernici su štovanje svetog Antuna kroz trodnevnicu započeli sakramentom pomirenja i razmatranjem svete krunice, a večernji duhovni program nastavljen je misnim slavljem uz duhovni nagovor na temu Grijeh i obraćenje, te nakon mise klanjanjem pred Presvetim.

Misu je vodio fra Anto Barišić, uz koncelebraciju župnika p. Ante Šiška te patera Alberta Thielemeiera. U prigodnoj homiliji fra Anto istaknuo je kako je duhovna obnova iznimno važna zbog stresa: mnogi se osjećaju umorno, klonulo, a Gospodin obnavlja naše srce, vjeru i život. U toj obnovi, mi surađujemo s Gospodinom pjevajući, moleći na misi, a Gospodin nas oslobađa svake tjeskobe i žalosti.

Kakvo pouzdanje imamo u Gospodina? Toliko smo zabrinuti za sve oko nas, zbog života, zbog bolesti, ispita, ženidba, operacija... A imamo pouzdanje po Kristu u Bogu podsjetio je fra Anto u osvrtu na misna čitanja u kojima je naglašeno pouzdanje: zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće. (Mt, 17:19-20)

Prisjetio je okupljene vjernike kako je i apostolima nedostajalo pouzdanja, kako su se uplašili kada su trebali ići među ljude i pronositi Božju riječ. Pouzdanje raste dok slušamo Božju riječ. Trebamo moliti Gospodina za milost da možemo čuti. Sveti Antun je smatrao kako je najbolje ići u osamu, jer Bog progovara u srcu i tako raste naše pouzdanje. Nismo sposobni ništa sami učiniti. Gospodin se želi proslaviti u našim životima, trebamo ga pustiti da nas on vodi. Ne možemo čak ni pomisliti ništa bez Božje milosti, a kamoli činiti, kazao je fra Anto pitajući potom: kada smo posljednji put zahvalili Bogu za sve svoje sposobnosti? „Ljudi najčešće hvale sami sebe kako su sposobni, umjesto da zahvale Bogu što imaju tu određenu sposobnost. Najčešće zavidimo na onome što nemamo, umjesto da zahvaljujemo Gospodinu na onome što imamo. Ugledajmo se na svetog Antuna , on je Bogu zahvaljivao za sve. Trebamo pustiti da Bog progovara u nama. Duh Sveti je govorio po prorocima. Svi smo pozvani biti poslužitelji Božje riječi. Sve što radimo trebamo raditi s ljubavlju. Isus čini sve novo, a nama treba zaljubljenosti i žara u Isusa. Mi, ljudi, slabi smo, brzo klonemo, brzo se umorimo, a Isus veli: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (Mt, 11:28), istaknuo je nadalje fra Barišić pozivajući okupljene vjernike neka se još večeras zagledaju u svoje oči pred zrcalom i misli usmjerimo u to da će nam što duže budemo u Isusa zagledani, iz očiju isijavati ljubav.

Upozorio je i kako je grijeh govoriti jedno, a činiti drugo, jer na taj način činimo sablazan, te kako trebamo moliti Gospodina da naš život ne odudara od Njegove riječi. Također je naglasio kako mu je svaka duhovna obnova poslastica u kojoj želi da se vjernici natope Božjom riječi. Božja riječ vraća radost, a naše srce je njiva gdje Božja riječ pada. Molimo i našu Gospu za dar vjernosti, poniznosti i otvorenosti Duhu Svetom!, zaključio je fra Anto.

Nakon Euharistije, nastavio je vjernicima govoriti o uvijek aktualnoj temi: grijehu i obraćenju, ističući na samom početku poruku svetog Antuna o tome kako bez sakramenta ispovijedi nema ni obraćenja. Naglasio je kako je jako važno moliti Duha Svetoga da se dobro i temeljito ispovijedamo, jer naglasak nije na grijehu: grijeh je smeće koje nagrđuje Božju sliku u nama.

Isus liječi grijeh u nama, trebamo dopustiti Gospodinu da liječi te rane grijeha u nama, da nas oslobodi. Svako obraćenje je početak novog uskrsnuća. Obraćenje je najveće ozdravljenje, a grijeh nas sputava na tom putu. I kada se obratimo, trebamo se nastavljati obraćati svaki dan iznova. Često smo skloni kritizirati druge ljude, a trebamo moliti za njih. Jedan mladić mi je jednom prilikom rekao kako ima osjećaj da se nikada nije ispovijedao. Koliki od nas imaju takav osjećaj? Trebamo moliti Gospu za milost obraćenja. Prvi korak na putu obraćenja je priznati grijeh i pokajati se. Mnogi na ispovijedi prešute neke grijehe, jer im đavao ne dopušta da se valjano ispovijede te s tim grijehom idu na svet pričest i tako čine svetogrđe, odnosno pričešćuju se s teškim grijesima. Važno je moliti se za iskreno kajanje. Ako samo ustima molimo, a srce nam luta, to nije prava molitva. Grijeh je prepreka Božjoj milosti, poput brane koja brani izlijevanje Duha Svetoga, rekao je fra Barišić.

Prisjetimo li se Isusovog obećanja kako ćemo primiti Duha Branitelja: Ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek – Duha Istine… koji kod vas ostaje i u vama je (Iv 14,16–17), nakon ispovijedi bit ćemo sretni i radosni jer taj Duh Branitelj u nama jača.

Intrigantna je propovjednikova rečenica kako se s Bogom najlakše pomiriti, no što je s našim bližnjima i obitelji? Mnogi ne razgovaraju međusobno, neki možda i sjede u crkvi, a kada izađu van neće se ni pozdraviti. Ovih dana je Srce Isusovo, a ono je primilo najviše boli i nepravde, ali je to i srce najveće ljubavi. Trebamo moliti za milost pomirenja. Važno je biti ponizan, jer ponizan čovjek rijetko pada, istaknuo je fra Anto, dodajući kako se Bog nikada neće umoriti praštajući nam i da se zbog Božjeg milosrđa možemo radovati otkupljenju. Na koncu je svim vjernicima savjetovao neka se što češće ispovijedaju.

Fra Anto Barišić već je prve večeri trodnevnice pobrao brojne simpatije jer je kroz svoj jednostavan govor dotaknuo srca mnogih. Kroz niz svjetovnih digresija i životnih primjera vjernicima je posvijestio kako se jedan kršćanin ili kršćanka uistinu trebaju ponašati. Nakon duhovnog nagovora uslijedilo je klanjanje pred Presvetim, koje je, kao i misno slavlje pjesmom animirao VIS Cor unum.