Novoizabrani članovi ŽPV-a izrekli svoju prisegu
- Objavljeno u Vijesti
Pater Albert,
Godinu dana vaša soba u Podvinju stoji prazna. Čini nam se kao da se želite vratiti. Teško vam je bilo otići iz Podvinja. Bili ste spremni za rad kao pravi misionar iz Družbe Duha Svetoga. Svi to znamo. Uzor u pastoralnom radu ali i oko kuće. Od 1981. Godine tako ste se povezali s Hrvatskom s ljudima čija imena ste upisali u svoj duhovni dnevnik i svakomu čestitali godišnjice. Obilazili ste njihove kuće. To nitko ne može zaboraviti. Vi ste poticaj za nas. U ispovjedaonici bili ste istinitim svjedokom Božjeg milosrđa koje se razlijevalo na mnoge. Vaše dobro srce dijelilo ljubav agape s potrebnima na samo tijekom rata ali i poslije. Koliko bismo dali da i sada vidimo vaš smiješak i specifičan pokret vašeg tijela koji bi pozivao ljude na pjevanje u našoj podvinjskoj crkvi. Tužni smo danas, mi članovi Družbe Duha Svetoga, ali isto tako i podvinjčani.
Danas, 9. studenog 2016. naš pater Albert je preminuo u bolnici u Neussu u Njemačkoj. Njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo 2. studenog na dušni dan, gdje su ga potom hospitalizirali. Danas nekoliko minuta poslije ponoći Gospodin ga je pozvao k sebi kome je i služio cijeli svoj život.
Svakog prvog petka u mjesecu molitvena zajednica "Novo srce" u suradnji sa paterima Spiritancima organizira susret sa živim Gospodinom kroz euharistijsko slavlje, klanjanje i svjedočanstvo.
U utorak, 17. svibnja ispred naše crkve okupilo se mnoštvo vjernika. Naime, kip našeg zaštitnika Sv. Antuna bio je na restauraciji pošto je već dotrajao te izgledao neugledno. Mnogi ljudi koji su prolazili pored crkve s nerazumijevanjem što mi to radimo, vjerojatno su se pitali kome se mi to klanjamo ili koga štujemo; Boga ili kip Sv. Antuna. Važno je znati da se naše štovanje kipu ne usmjerava na sam kip već na Sv. Antuna. On, koji je bio miljenik Božji i kojega je Bog pribrojao među svete, njemu se ne klanjamo. Klanjamo se samo Bogu, a njega zazivamo za pomoć u potrebi. Kip nam služi kao nešto opipljivo, nešto da bi se preko toga mogli uzdići Bogu i predati mu svoje nakane. Kao što čuvamo slike svojih dragih da bi se sjećali pojedinih trenutaka s bližnjima tako i štovanje kipova ili slika nas podsjeća na život toga sveca koji se nije predavao nego je svoj život dao za Krista.
Osmi od trinaest utoraka Sv. Antunu gdje se kao zajednica utječemo našem nebeskom zaštitniku započeo je drugačije nego inače. Poslije Gospine krunice molili smo krunicu Sv. Antunu koja se sastoji od trinaest zaziva ovomu svecu.
Nedjelja nakon Uskrsa ili Bijela nedjelja je i svetkovina Božjeg milosrđa, koju je proglasio papa Ivan Pavao II. 2000.godine, a promovirala ju je poljska redovnica Sv. Faustina Kowalska. U dnevniku koji je napisala sestra Faustina, a kojoj se Isus objavio piše:
„Želim da svetkovina milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. Toga su dana otvorene nutrine milosrđa mojega i ja izlijevam čitavo more milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. Duša koja pristupi ispovjedi i sv. Pričesti zadobit će potpuni oprost tog grijeha i kazni. Neka se ni jedna duša ne boji meni približiti, makar joj grijesi bili crveni kao skrlet. Svetkovina milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu“.
Čovječe koliko li si samo puta tražio milosrđe od svojih bližnji kada si nešto skrivio, ali poznaješ li uistinu Milosrđe? Poznaješ li Onoga koji jest Milosrđe? Shvaćaš li Njegovu veličinu i Njegovu neiscrpivu ljubav? Ljubav koja svoj korijen ima u Bogu, Bogu Živomu?
Prvi petak u mjesecu postao je mali blagdan Srca Isusova, blagdan duše i duhovnih obnova.. Naime tu pobožnost pokrenuo je naš Spasitelj kad se jednog petka ukazao Mariji Margareti i izrazio želju da ga primamo u pričesti sa nakanom za sve uvrede koje ljudi nanose u presvetom sakramentu.
Iz mjeseca u mjesec sve više je štovatelja Presvetoga Srca Isusova i onih koji gaje ovu pobožnost. U našoj župi i ovaj petak je bilo blagoslovljeno. Molitvena zajednica „Novo srce“ u suradnji sa paterima Spiritancima, dovela nam je ovog prvog petka vlč. Zdravka Radoša, župnika župe Sv. Emerika iz Oriovca.