Došašće ili Advent je vrijeme u crkvenoj godini kada se pripravljamo za svetkovinu Božića, ali istodobno i vrijeme iščekivanja Kristova dolaska na kraju vremena. Došašće obuhvaća tri tjedna, te dane između četvrte nedjelje i Božića. U dubine otajstava tog vremena uronila je naša Meri Matošić.

Mnogobrojni su vjernici iz svih župa Slavonskobrodskog dekanata sudjelovali u petak, 11. prosinca na adventskom cjelovečernjem dekanatskom klanjanju u novoj župnoj crkvi Bezgrješnog Srca Marijina na Budainci. Pod geslom "Gospodine, ti mir nama daješ..." (Iz 26, 12) bdjelo se u molitvi i pjesmi. Svakoga sata izmjenjivali su se vjernici nekoliko župa, molili su za svoje nakane, a napose za tako potreban mir u obiteljima, domovini, u Europi i svijetu. Presveti oltarski sakrament, bio je izložen od strane župnika vlč. Andrije Đakovića u 19.00 sati, kada je na rasporedu bila naša župa zajedno sa župom Duha Svetoga iz Malog Pariza.

Mala Misa polnoćka u našoj podvinjskoj crkvi dozvala je mnoge vjernike, tako da je crkva bila dupkom puna. Najviše je tu bilo djece, mladih koji su u zajedništvu sa starijim vjernicima dočekali Kristovo rođenje.

Povodom Hrvatskog tjedna braka koji se obilježava od 7. do 14. veljače, molitvena zajednica „Novo srce“ u suradnji sa svećenicima Župe sv. Antuna Padovanskog organizirala je duhovnu obnovu za bračne parove i sve one koje žele više saznati o životu u braku.

Dragi brate, draga moja sestro, stajati i imati priliku svjedočiti da je život dar najveća je gesta kršćanskog i općeljudskog identiteta. Gospodin pokazuje da računa na nas darom svakog novog život. Izađi iz sebe i daj svoj glas djetetu. To je tvoja prilika da tvoja molitva bude živa.

Treba znati da riječ anđeli jest naziv za službu, a ne za narav. Jer ti sveti duhovi nebeske domovine uvijek su duhovi, ali ne možemo ih uvijek nazivati anđelima, jer oni su anđeli samo onda kada se preko njih nešto najavljuje. Oni što javljaju neznatnije stvari zovu se anđeli, a oni što javljaju ono najviše zovu se arkanđeli.

Danas se spominjemo sv. Leopolda Bogdana Mandića. Ovaj svetac, od Boga nam darovan, njeguje iznimno prijateljstvo s Bogom i tom prijateljstvu podlaže sva druga, ljubeći Boga iznad svega, ističući kako prijateljstvo iz kojega je Bog isključen, postaje rizično jer je nepotpuno i prolazno.

Ovako počinje molitva svete Katarine Sijenske,žene koja je zahvaljujući svom djelovanju i požrtvovnosti proglašena naučiteljicom Crkve. Uporna, snažna i velika u svojoj ljubavi prema Kristu i Crkvi uspjela je postići puno toga iako je živjela u teškom razdoblju XIV. stoljeća kada su pape stolovali u Avignonu i bili podložni francuskim kraljevima.

U korizmenom vremenu više pridajemo važnost postu, molitvi, pokori i milosrđu. Korizma je milosno vrijeme kada svoje srce u odnosu s Bogom možemo više oblikovati po Njegovoj volji. Bez molitve nema te promjene na koju smo pozvani: obrati se i vjeruj evanđelju.

Držim u ruci knjižicu Molitva za svećenike. Otvaram ju i polagano čitam. Zastajem na ovim riječima: spomeni se, milosrdni Bože, da su samo slaba i krhka ljudska bića. Čitam dalje: Isuse, Dobri pastiru, molim za tvoje vjerne i gorljive svećenike; za tvoje nevjerne i mlake svećenike; za one koje služe u domovini i u dalekim zemljama; za one koji se nalaze u kušnjama; za osamljene i napuštene svećenike; za bolesne i umiruće svećenike; za duše tvojih svećenika koje su u čistilištu...