Proslavljen spomendan sv. Antuna opata

Na spomendan svetog Antuna opata u župnoj crkvi u Podvinju slavljene su dvije svete mise; jutarnja i večernja. Na obje smo u homiliji župnika p. Ante Šiška čuli ponešto o životu ovog sveca, koji je živio od 251. do 356. godine poslije Krista, umro je dakle kad je imao 105 godina. Hranio se Božjom Riječju, a želeći svoj život učiniti što savršenijim i Bogu milijim, ostavio je sve, pobrinuo se za svoju sestru i odabrao pustinjaštvo. Duh Sveti je bio stalno prisutan u njegovom životu. Trudio se sveti Antun da Božja riječ, pa ni jedno slovo ne padne na zemlju, kazao je p. Ante.

Sveti Antun, pustinjak, u mladosti je izgubio oba roditelja, a u 18 godini života potaknut milošću Božjom za vrijeme čitanja svetog Pisma, tijekom Mise, odlučio je svoj život učiniti što bliže savršenim. Odmah po odluci sve svoje imanje razdijelio je siromasima, a potom se pridružio skupini samotnjaka u pustinji. Cijeli njegov život bio je odricanje i duhovni rast.

Dobivši glas o postojanju Pavla pustinjaka, odluči ga je potražiti. Na svom putu nailazio je na mnoge kušnje. Đavao mu je priređivao razne napasti ali Antun ih je sve znakom križa otjerao. Pronašao je pećinu za svoje sklonište. Jedan gavran svaki dan mu je, kroz šezdeset godina donosio pola kruščića, a kad je Antun počeo suživot sa Pavlom, gavran im je svaki naredni dan počeo donositi cijeli kruh. Nakon smrti svetog Pavla, Antun se vratio na svoje staro prebivalište gdje je živio još 14 godina. Grob mu je otkriven tek 200 godina kasnije u pustinji i preseljen u Francusku.

Svetom Antunu pustinjaku utječemo se kod bolesti kože i u svakodnevnom životu. Na slikama ga vidimo sa svinjama pa ga zazivamo i za blagoslov svoga blaga.

Bogu hvala što nam je dao Antuna pustinjaka za primjer po kojemu Božja Riječ živi i živjeti će vječno, jer Riječ Božja je jedino što nam treba u ovome životu kao put i istina i život. A, čega sam se ja spremna odreći za svoga Boga, i za svoga brata u Kristu?

na vrh članka