Sveti Marko evanđelist

Na današnji dan Crkva slavi  sv. Marka kao mučenika. O njegovom životu ne znamo mnogo, ali ono najbitnije govori njegovo pisanje evanđelja. Njegovo pisano djelo o njemu govori da je bio izvrstan pripovjedač o Isusu Kristu. Naime sveti Marko je prešao na krščanstvo pod utjecajem sv.Petra, kojemu od tada služi kao tumač. Rođen je u Isusovo vrijeme, a umro je u Aleksandriji, 25. travnja 68. godine. Bio je sin Marije u čijoj se kući okupljala prva kršćanska jeruzalemska zajednica. Sv. Marko bio je nećak Barnabe, s kojim je pratio apostola Pavla na prvom putovanu, a nakon toga je s Barnabom djelovao na Cipru. Posebno je vezan uz Sv. Petra koji ga naziva „moj sin Marko“.

Prema tradiciji, boravio je sa Petrom u Rimu, gdje je prema njegovim propovijedima napisao svoje evanđelje, najkraće i vjerojatno najstarije od četiri evanđelja. Prema predaji, Marko je djelovao na jadranskoj obali, u Libiji i Aleksandriji, kamo je došao oko 65. godine i gdje je osnovao kršćansku zajednicu. Kao biskupa Aleksandrije napadaju ga na oltaru neprijateljski raspoloženi stanovnici, vežu ga oko vrata i tako vuku dok nije umro. To je bilo 25. travnja 68. Njegove kosti pronašli su 828. mletački trgovci i prenijeli ih u Veneciju, 829.g. Venecija ga je izabrala za svog zaštitnika i sagradila mu baziliku. Prema legendi, jedan je zidar pri gradnji pao sa skele, ali je molitvom svetom Marku ostao ne povrijeđen, zbog toga je Sv. Marko zaštitnik zidara. U našim krajevima posvećene su sv. Marku dvije katedrale: u Korčuli i u Makarskoj, a u Zagrebu na Griču starodrevna crkva Sv. Marka postade kao neki simbol Gornjega grada, te crkva koja je možda najviše ušla u razna povijesna zbivanja hrvatskoga naroda.

Sv. Marka na slikama prikazuju pretežno s krilatim lavom kako piše, jer on naglašava snagu uskrsnuća i savladavanja smrti. Njemu se, također, utječe protiv nevremena, munje, tuče, protiv nepripravne smrti, te za dobro vrijeme i dobru žetvu.
Sv. Marko nam je sjajna prilika da se duhovno sprijateljimo s njegovim evanđeljem i sa Svetim pismom uopće. Sveto pismo je povijest u kojem nam sam Bog govori, djeluje i zahvaća. Sveto pismo je knjiga Isusa Krista i našeg života i svaka je Njegova riječ duh i život.


 I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve." (Mk 4, 26 - 29)

Matanović Terezija

na vrh članka