Prikazanje Gospodinovo u Hramu. Svitlomarinje

Blagdan prikazanja Gospodinova u Hramu ili Svijećnica (Marinje, Svitlomarinje…), posljednji je blagdan Božićnog kruga, a označava događaj kad su prema Mojsijevu Zakonu, Josip i Marija donijeli dijete Isusa u Jeruzalem u Hram da ga kao prvorođenca prikažu Bogu.

Naziv Svitlomarinje savršeno odražava srž zbivanja, jer Marija uistinu jest ona koja je donijela Svjetlo na svijet. Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet (usp. Iv 1,6-8). No, to nije sve. Isus, osim što je Svjetlo i početak svega, je i u ulozi žrtve po kojoj će sve biti svršeno tj. zaokruženo u savršenstvu.

Prisjetimo se čovjeka koji se uspinjao uz brdo u nijemoj tišini koju na trenutak razbija glasić njegova jedinca riječima:Oče! On odgovori: Evo me, sine! I zapita: Evo oganj i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu? Shvaćamo! Riječ je o Abrahamu i njegovom jedino rođenom sinu Izaku, koji je taj dan trebao biti janje žrtveno, ali se to ipak nije dogodilo.

Taj dan svojom spremnošću da Jahvi žrtvuje vlastitog sina, Abraham je postigao da kroz njegovo potomstvo budu blagoslovljeni svi narodi na zemlji! No tu nije kraj, nego naprotiv početak nade za čovječanstvo koje je zamrlo, teško obremenjeno pečatom Istočnog grijeha, naših praroditelja Adama i Eve. Kako bi se oslobodilo te smrtne stiske, čovječanstvo je trebalo Bogu dati dostojnu žrtvu koja će biti toliko sveta, velika i savršena, da bi zadovoljština bila potpuna. Vraćamo se Abrahamu koji je na Izakovo pitanje o tome gdje je janje za žrtvu paljenicu rekao:Bog će već priskrbiti janje za žrtvu paljenicu, sine!, u stvari navijestio događaj koji se odigrao pri dolasku i prikazanju Isusovom u Hramu!

Isus, jedinorođeni Sin Božji, osim što je došao kao Svijetlo da prosvijetli neznabošce, došao je i kao žrtveno janje za sve nas. Janje pretkazano iz usta Abrahama vjernog sluge Jahvinog i kasnije naviještano kroz mnoga proročka usta, sve do usta zadnjeg starozavjetnog proroka Ivana Krstitelja koja su ga navijestila riječima:Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta (usp. Iv 1,29).

Da! Isus je ta savršena i sveta Žrtva po kojoj je došlo spasenje svijetu. Otkupitelj za naše grijehe! Jahve je tako ljubio svijet da je predao svojega jedino rođenoga Sina, da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni (usp. Iv 3,16). Ono što se u početku činilo surovim zahtjevom od Jahve prema Abrahamu, Bog je ispunio po dobrovoljnom davanju svojega jedino rođenoga Sina. Možemo li zamisliti veličinu Jahvine boli…gdje je mjesto sumnji u Božju ljubav prema nama?

No, istaknimo i ovo! Ona divna simbolika žrtvovanja dvaju golubića, upućuje na to da je uz Isusa bila i Marija bezgrješno začeta. Dakle, dostojna i pridružena žrtva našemu Otkupitelju. Suotkupiteljica uz našega Gospodina. Proročkim riječima starca Šimuna kojima ga Duh Jahvin nadahnjuje: A i tvoju će dušu probosti mač., Marijina uloga biva jasno označena! Događaji koji su uslijedili nakon toga, jasno pokazuju da su njihova Presveta Srca zajedno patila.

I za sami kraj, ne dozvolimo da žrtva našega Gospodina i naše Majke bude uzaludna! Dopustimo da On koji je Svijetlost uđe u nas i dade nam svjetlo u našem mraku. Nebesa je otvorio cijenom svojega života pa su ona i naša. Sin Božji je došao da nam kaže kako je put u naš stan ustvari put u Nebo, u Dom svjetlosti preko njega. Ako mu se predamo pokazat će nam taj put za naš dom. Ako se oslonimo na ljubav onoga koji je umro za nas, odvest će nas u odaje One koja ga je začela, da nas njeguje do ozdravljenja jer…Isus i Marija su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje (usp. Otk 11,4), dakle, po njima u vječni život.

na vrh članka