Nedjelja Muke Gospodnje: vjerno slijediti Isusa

Šeste nedjelje u korizmi ove godine slavimo Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje. U svim crkvama čitamo ili pjevamo Muku Gospodina našeg Isusa Krista, u ovoj liturgijskoj godini B, po evanđelistu Marku. Različiti su običaji slavljenja Cvjetnice, no svima je zajednički obred blagoslova maslinovih ili palminih grančica te procesija pri ulasku u crkvu. Na taj način spominjemo se Isusovog mesijanskog ulaska u Jeruzalem i ulazimo u Veliki tjedan vazmenih otajstava, tjedan Muke, Smrti i Uskrsnuća Gospodinova.

Isus ulazi u Jeruzalem da proslavi blagdan Pashe, premda je znao da će biti uhićen i osuđen. Ipak, dolazi zbog vjernosti i ljubavi prema Ocu i prema nama. Ulazi kao kralj, ne u kolima, zlatu i grimizu, nego na magarcu u svoj svojoj poniznosti i poslušnosti Ocu. Narod koji ga je dočekao, klicao je: Hosana, sine Davidov! Bacali su palmine grane i svoje haljine po putu kuda je prolazio. Isus se radovao s njima iako je znao da će ga taj isti narod osuditi i vikati: Raspni ga! Oni su prepoznali u Isusu svog spasitelja, ali nisu shvaćali njegovo poslanje. Nisu shvatili Božji način spasenja, koji je bezuvjetna ljubav, žrtva, poniznost i poslušnost prema Očevoj rijeci. Nisu razumjeli jer su njihova srca bila zatvorena,otvrdnula u grijehu. Malo tko je mogao shvatiti takvu ljubav. Pa ni mnogi od nas danas tu ljubav ne shvaćamo. Teško puštamo Isusa da uđe u naše srce. Uz svu slobodu vjere, radimo iste pogreške. Čak su i njegovi učenici bili zbunjeni i uplašeni. Juda, tražeći u svemu svoju korist, izdade ga za 30 zlatnika, ne shvaćajući da je tako prodao svoju dušu. Petar,vjerni učenik, iz nekakvih ljudskih obzira zataji Gospodina, ali se kasnije gorko pokajao i Isus mu je u svom milosrdnom srcu oprostio. Drugi su se negdje razbježali.

Pilat ga osudi, ne nalazeći krivicu na njemu, samo zato da se ne suprotstavi svijetu, da ne izgubi svoj položaj. Svi su ga izdali i ostavili. I mi ga često izdajemo zbog materijalne koristi, ostavljamo i peremo ruke zbog svog komoditeta. Ili ga jedan dan slavimo kao kralja, a već drugi povučeni mnoštvom ili svojim postupcima vičemo: Raspni ga…

Da, naše ljudsko srce je prevrtljivo, oholo, a Isus nas svejedno ljubi, ljubavlju neizmjernom, ljubavlju Božjom. On trpi sve da otkupi nas, da nas opere svojom predragocjenom krvlju, da ne propadnemo u svojoj grešnosti. Isus moli, da ga pustimo u svoje srce, da ne dopustimo da nas zarobljavaju okovi zla, nego da ga dočekamo kao kralja nad kraljevima s radosnim poklicima: Hosana (spasi nas), sine Davidov! Jer, on je došao i uvijek iznova dolazi da nas spasi, samo ga trebamo prihvatiti i vjerno slijediti, ostati s njim podno križa, kao Majka Marija, Ivan i Marija Magdalena.

na vrh članka