Navještenje Gospodinovo, djelo Božje ljubavi

Danas slavimo Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo, svetkovinu o kojoj se spominjemo događaja, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom. Shvaćaš li da je po tome događaju i tebi navješteno i darovano Spasenje?

Poslije šest mjeseci posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: 'Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!' Na te riječi ona se prepade i počne razmišljati što znači taj pozdrav. Anđeo joj reče: 'Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.'- Kako će to biti - reče Marija anđelu - jer se ja ne sastajem s mužem? - Duh Sveti sići će na te - odgovori joj anđeo - sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim. Gle! I tvoja rođakinja Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom. Jer Bogu ništa nije nemoguće. Marija mu reče: 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj' Tada je anđeo ostavi (Lk 1,26-38).

Shvaćaš li da je po ovom događaju i tebi navješteno i darovano Spasenje? Spasenje koje je čisti Božji dar. A ti? Jesi li svijestan toga dara, ili pak još misliš da je ovaj svijet sve što čovjek može postići , gledajući u vlastitu nemoć i teškoće koje ti stvaraju breme? Ako je tako, zastani, jer vrijeme je da progledaš! Tvoj i moj Bog odlučio je ući u ljudsku povjest rodivši se u krilu skromne djevice, pokazavši tako da je Njemu, Svevišnjem, sve moguće. Zar je to tako teško povjerovati?

Hajde odvaži se, pogledaj na ovu skromnu djevojku! Da upravo njoj, skromnoj, malenoj i pomalo uplašenoj djevojci sam Bog dao je posebno mjesto, izabravši je za Isusovu Majku, koja Mu je na njegovu gorkom putu postala utjeha i snaga, snaga ljubavi.

I upravo tu bezgraničnu Ljubav i Utjehu darovao je i nama rekavši na križu: Ženo evo ti sina!, a učeniku: Evo ti majke! To je bila Isusova oporuka. Zašto je ne živimo? Bojimo li se? Ne znamo sve odgovore, kako će biti, kada će biti? Nisu li i Mariju mučila ista pitanja? O, da, jesu, ali ona je čvrsto zagrlila vjeru.

Stoga hrabro, otvorimo svoja srca sljedeći njezin primjer. Dopustimo da našim bićem odjekne onaj isti pozdrav koji je odjekivao u Nazaretskoj kućici, kako bi puni radosti zajedno s Marijom mogli gledati Božja djela, djela Ljubavi.

na vrh članka