Sveta Obitelj

Sveta obitelj, blagdan kojeg svake godine slavimo dan prije ispraćaja Stare godine odnosno 30. prosinca. Pitamo se što se dogodilo taj dan da ga slavimo? Dogodila se Sveta Obitelj, dogodilo se ono čemu svi težimo u ovome životu. Obitelj kao zajednica je najsvetije mjesto koje nam je Stvoritelj povjerio da u njoj živimo, da se o njoj brinemo ,da ju štujemo, radujemo ali i prihvaćamo sve teškoće i probleme koji nam se kao zajednici nađu na putu.
 
Josip je pokazao kakav treba biti otac. Mariju je volio tolikom snagom da ju ni u jednom trenutku nije pokušao povrijediti . Razumio ju je i prihvaćao sve ono što mu je Bog stavljao na put. Nije se pitao zašto je baš on taj koji će imati bezgrešnu zaručnicu, nije se pitao zašto će baš njegova žena roditi sina u kojoj će on sudjelovati samo kao zaštitnik. Nije se pitao ni kad je morao pobjeći sa Marijom i Isusom u Egipat, zašto se Bog ne brine nego mora bježati? Ne, on se nije pitao nego je prihvaćao Očevu volju. Činio sve da bi zaštitio svoju obitelj ali po Očevoj volji. Naš muževi bi se trebali ugledati na Sv. Josipa i po uzoru na njega biti zaštitnici i pravi odgojitelji svojoj obitelji.
Marija, osim što je majka našega Spasitelja trebala bi svakoj ženi, majci biti pravi uzor poniznosti, ljubavi prema djeci, odanosti prema mužu. Danas bi mnoge žene preuzele glavnu riječ u obitelji ili bi se poistovjetile s mužem u jednakosti da na kraju se ni ne zna tko je je muž, a tko žena...Nitko ni ne želi ženu vidjeti slomljenu, potčinjenu nego samo poniznu u svojoj ljubavi prema onome koji je dio nje i njenog života. Ljepota ženina je u njenoj nježnosti u njenom otvorenom srcu prema svemu što joj je Bog povjerio da čuva. Ona neće poput Josipa čuvati muški, nego će u svojoj skrovitosti srca moliti i biti stup oslonac svoje obitelji.
Naša djeca su tu da bi spojili očevu i majčinu ljubav u jedno. Oni su ti koji nam daju snagu, nadu, volju. U dječjoj razigranosti i nas čine radosnima darujući svoju naivnu ljubav. Poštovanje prema roditeljima treba se ogledati u našoj djeci koja uzor mogu naći u samom Isusu koji je štovao svoje roditelje i samo se izgubio dok je razgovarao sa svojim Nebeskim ocem u hramu.
Ne bi li bilo svima puno bolje da se ugledamo u Svetu Obitelj, ili u našu crkvu kao obitelj gdje nam je Bog otac, gdje nam je Marija Majka, a Isus Sin u kojem nalazimo nadu, radost, ljubav....
Poistovjetiti se sa Svetom Obitelji znači živjeti na putu svetosti, na putu onoga na što smo svi pozvani da se prepustimo u Božje ruke i bez imalo straha prihvaćamo svaku nevolju, teškoću ali i prepuštamo se ljubavi , radosti...
 
Rafaela Janković
 
na vrh članka