Blaženi Alojzije Stepinac

Alojzije Stepinac, rođen 08.svibnja 1898. godine u mjestu Brezarić pokraj Krašića. Umro je u Krašiću na današnji dan 1960.g. Blaženi Alojzije Stepinac smatra se jednim od velikana katoličke crkve u našoj lijepoj domovini.
 
Djetinjstvo je proveo u rodnom mjestu, a nakon završenog studija u Rimu biva zaređen za svećenika 1930 godine. Osniva Caritas Zagrebačke nadbiskupije, kojem je bio na čelu.
Zagrebački nadbiskup postaje 1937. godine. Bio je neumorni propovjednik Božje riječi i znao je reći da jedna stranica Biblije vrijedi više nego svi romani svijeta. Gajio je izuzetnu pobožnost prema Djevici Mariji.
Za vrijeme II svjetskog rata pomagao je progonjene i patnike, zbrinuo je 500 prognanih slovenskih svećenika, te 6717 bolesne i gladne djece. Prosvjedovao je protiv progona židova i provedbe nacističkih zakona. U govoru 31.listopada 1943. ispred zagrebačke katedrale osudio je svaku diskriminaciju, rasnu, nacionalnu i vjersku, zatvaranje i ubijanje nevinih, otimanje i palež imovine i mirnih sela.
Nakon dolaska komunista na vlast, odbio je odvojenje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana. U montiranom procesu, osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada. (Budi volja Tvoja!) posljednje su riječi koje su prešle preko usta u Gospodinu blago umirućeg Blaženika katoličke crkve, tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa i hrvatskoga kardinala, osuđenika KPD Lepoglava, a zatim zatočenika u rođenom Krašiću dr. teologije i dr.filozofije ALOJZIJA STEPINCA. Već dugo vremena oboljeli krašićki zatočenik ležao je tih prvih dana nastupajuće 1960. godine u svojoj bolesničkoj postelji koja je bila u jednoj od soba župnoga dvora u Krašiću. Tu je doveden u predvečerje dana 5.prosinca 1951.g. uoči Sv. Nikole, ravno iz kaznionice KPD Lepoglava, gdje je tamnovao od 18.9.1946.g. nakon što je bio osuđen 11.10.1946.g. od komunističkog suda tzv. Vrhovnog suda NRH u Zagrebu na 16 godina robije ( presuda je glasila : 16 godina lišenja slobode ) i 5 godina gubitka građanskih prava. Ostatak preostale tamničke kazne, nešto više od 11 godina, koja mu je pretvorena u zatočeništvo, izdržavao je pod strogim nadzorom UDB-e uz posebnu jedinicu milicije u svojemu rodnom mjestu Krašiću u Žumberku pokraj Jastrebarskog. Umro je, a do isteka dosuđene cjelokupne mu kazne zatvora ostalo je još nešto više od dvije godine. Treba naglasiti da je tek osuđenog kardinala osobno isti tadašnji komunistički dužnosnik i čelnik komunističke vlasti dana 18.IX.1946.g sprovodio iz Zagreba u KPD Lepoglavu na izdržavanje kazne zatvora kao i nekoliko godina kasnije sada u svojstvu zatočenog kardinala , dana 5.XII.1951.g. sprovodio iz KPD Lepoglave u rodni Krašić, a to je bio JOSIP MANOLIĆ–JOŽA koji je 1990.g. bio jedan od najbliskijih suradnika Prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a zatim par godina kasnije jednog od njegovih najvećih oponenata i protivnika. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. godine u kućnom pritvoru u Krašiću. Papa Pio XII, imenovao ga je kardinalom 1952. godine. Umro je na glasu svetosti primivši svete sakramente. 
Pokopan je u kripti zagrebačke katedrale uz prisutnost mnoštvo vjernika. Papa Ivan Pavao II, proglasio ga je blaženim 3.listopada 1998. godine u Mariji Bistrici. U nastavku procesa kanonizacije kardinal Angelo Amato obznanio je da je liječničko povjerenstvo Kongregacije za kauze svetaca utvrdilo novi slučaj čudesnog izlječenja po Stepinčevu zagovoru, čime se ostvaruju uvjeti za proglašenje Stepinca svetim. 
 
Nadahnjujući citati ovoga nama dragoga blaženika:
 
Nema važnije zadaće u životu pojedinca negoli vlastita duhovna izgradnja.
 
Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti.
 
Protuslovlje je vjerovati u Boga i biti pesimist.
 
Sloboda bez poštivanja Božjeg zakona i njegova vršenja u potpunosti, bila bi pusta fikcija.
 
Rafaela Janković
 
na vrh članka