Uđimo u pustinju, s Isusom…

Korizma. Milosno vrijeme ljubavi Božje, ali i strahovito ozbiljno vrijeme koje trebamo znati iskoristiti, uzeti milosti i blagodati koje nam Bog pruža kroz ovih 40 dana. Vrijeme kajanja, ali i praštanja, vrijeme poklonjeno od samoga Boga za tebe i za mene, za svakog čovjeka.

Kroz cijelu godinu živimo i radimo za sebe, za svoje tijelo, za sve ono što nam je potrebno za ovaj zemaljski život. Koliko u tom vremenu živimo i brinemo se za naš nebeski život, onaj koji je jedini istinski važan. Što je s našom dušom, u kakvom se stanju ona nalazi?

Sad je vrijeme da zastanemo, uđemo u tišinu svog srca, da stanemo pred Stvoritelja i da ga upitamo: tko sam to ja, odakle dolazim i kamo ja to idem? Sad je vrijeme da si više i dublje posvjestimo kako smo ovdje samo na proputovanju i kako je naša stvarna domovina Nebo, ali isto tako i da naše Nebo ovisi o tome kakvi smo bili ovdje, na zemlji. Kome možemo postaviti pitanja za najbitnije odgovore u životu i koga možemo pitati za smisao, za moje najdublje čežnje? Samo Isusu i uvijek Isusu.

Jer, On je taj koji je bio u nebu, izašao od Oca, sišao na zemlju, živio s nama i pokazao nam kako treba živjeti, raditi i ponašati se da bi nam već ovdje na zemlji bilo dobro, a u nebu život vječni. On, koji je uzeo križ i raspet bio za nas, umro za nas, ne zato što je morao, ne zato što je mislio da treba, nego samo iz ljubavi, čiste bezuvjetne ljubavi. Sad je stoga, milosno vrijeme da uđemo u tu ljubav, Božju ljubav koja nam je darovana kroz križ, muku i patnju, kroz živu žrtvu Boga koji je umro da otkupi naše grijehe.

Crkva nas želi u ovo korizmeno vrijeme izvesti iz naše ravnodušnosti, ustaljenih navika, naše uspavanosti. Nudi nam zaokret, da se obratimo te krenemo novim putem. Da u svojoj pustinji posijemo novo sjeme i zalijevamo ga kroz post, odricanje, dobrotvornost. Samo tako ćemo naći oazu, tako ćemo se probuditi i vratiti prvoj ljubavi, Kristu. Tada ćemo vratiti radost evanđelja.

Naša župa ponudila nam je da možda već prve korizmene korake počnemo s revnijim čitanjem Biblije. Pet dana iz naše župne crkve čula se Riječ Božja, pet dana punih milosti za svakoga od nas. Kao da nam sama Crkva tih dana poručivala: probudi se, ti što spavaš. Ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.

Zato, uđimo u ove dane pustinje, rekla bih posvećene pustinje, jer u pustinju je prvo zakoračio Isus. Na samom početku svoga djelovanja Biblija nam kaže da Isus odlazi u pustinju gdje je postio i molio i gdje ga je napastvovao đavao. Što mu je Isus rekao? Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. Evo mi odgovora, moje tijelo živi od zemaljskog kruha, ali moje tijelo i stari i odlazi u zemlju, ali ja nisam samo tijelo, ja sam i duša koja treba nebesku riječ, živu riječ koja dolazi od Boga. Kako hranim svoje materijalno tijelo, istodobno trebam hraniti i svoje duhovno tijelo jer tek tada postajem cjeloviti čovjek i Božje dijete.

Ući u pustinju... da...ponekad je tako teško ući u tišinu zagledati i zagledati se u sebe, vidjeti svoje slabosti, mane, greške. Nekih bismo se htjeli riješiti, a ne znamo kako, neke bi stvari htjeli bismo zadržati samo za sebe jer ih smatramo svojom svojinom. Isus traži od nas sve, bez ostataka: Tko se ne odreče samoga sebe ne može biti moj učenik.

Uđimo u pustinju, ne bojmo se, jer tamo nas čeka i Krist, tamo nismo sami. On je prvi ušao u pustinju, on je prvi molio, molimo i mi, on je postio, postimo i mi. Pođimo na križni put, u svakoj postaji čeka nas naš Bog, u svim svojim križevima nismo sami, u svakoj postaji nas čeka On naš spasitelj. Otiđimo na svetu Misu, pozorno slušajmo riječ koja je ove dane tako intenzivna, tako bogata, i potrudimo se da se obogatimo njome, osluškujmo propovjedi naših svećenika i razmišljajmo o njima. Predajmo Isusu sve svoje skrivene kutke srca i on će nam pomoći. Izbrisat će sve naše grijehe, izliječiti sve naše rane i obući nas u nove haljine.

Ako priznajemo svoje grijehe vjeran je on i pravedan:oprostit će nam grijehe i očistiti od svake nepravednosti. Tada ćemo ući u njegovu ljubav jer Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog u njemu. Tek tada ćemo biti protkani kršćanskom ljubavlju i toplinom u obitelji, na poslu, u susjedstvu, župnoj zajednici. Tada ćemo moći ući u slavlje Uskrsa zajedno s Uskrslim Gospodinom.

na vrh članka