Sveti Josip

Svetkovina svetoga Josipa iz Nazareta slavi se 19. ožujka. Josip, hebrejski Josef, što je skraćenica od Jehosef, znači „Bog neka ga umnaža“. Kršćani slave Josipa, Marijinog zaručnika i Isusova poočima kao sveca i kao Božjeg odabranika, kome je Bog povjerio da bude glava nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo Isusovo utjelovljenje. 
 
 
Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Štuje se kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji. Zaštitnik je očeva, muževa te svih radnika. Josip je posebno štovan u Hrvatskoj. Vrijedno je spomenuti da ga je Hrvatski sabor prije više od tri stoljeća (1687.) proglasio zaštitnikom Hrvatske.
 
Josip je potomak Davidove kraljevske loze te je po njemu i Isus Davidov potomak. Živio je skromno u gradiću Nazaretu u pokrajini Galileji na sjeveru Palestine. Radio je kao siromašni tesar iz Nazareta i u njegovoj je blizini Isus proveo svoje djetinjstvo i mladost, živeći jednostavnim radničkim životom. Uz svoj tesarski rad, Josip je bio vjernik. Molio je i čitao Sveto pismo, pristao je vršiti Božju volju i da Bog po njegovu životu čini svoja djela. No on to ne čini iz neke ropske poslušnosti prema Bogu, nego zato jer ima povjerenja u Boga i jer je svjestan da Bog zna što je za njih i za sve najbolje. Josip je bio zaručen sa Marijom, te je samo Marijino začeće i trudnoća bilo za njega veliko iznenađenje. Kao bogobojazan čovjek nije htio Mariju izvrgnuti sramoti već ju je odlučio „potajno otpustiti“ (Mt 1, 19). Već sam ovaj čin govori o izuzetnom karakteru sv. Josipa. Od trenutka kada mu je anđeo Božji u snu poručio da je Marija začela po Duhu Svetomu i da će roditi očekivanog Mesiju, Josip prihvaća Mariju i Isusa pod svoju skrb i s najvećom ljubavlju i brigom brine za njih do kraja života. 
 
U Josipu možemo prepoznati pravednika koji sve čini kako bi izvršio svoje obaveze. On vrši svoje građanske obaveze kad ide na popis (usp. Lk 2,1-5), ali vrši i svoje vjerske obaveze kad prikazuje sina u Hramu (usp. 2,22-24). Njegov lik može biti poticaj da i sami živimo pošteno i vršimo građanske obaveze. Najvažnije, tko bi htio uzeti svetoga Josipa za uzor, ne smije zaboraviti da se njegova pravednost očituje u ljubavi, razumijevanju, strpljivosti i milosrđu. To je najbolje vršenje Božje volje, jer tako činimo ono što on čini. Bog je pravedan, pa i mi budimo pravedni, to jest sveti. 
 
Josipova ljubav, vjernost i odanost Mariji i njezinu Sinu Isusu koji je istobitno i pravi Sin Božji, omogućili su da Bog ostvari svoj spasiteljski naum s ljudima. Stoga svi ljudi, u kakvom se god stanju i uvjetima života nalazili, imaju puno pravo povjeriti se sv. Josipu.
 
Matej Japarić

Srodni sadržaj (po oznakama)

Više u ovoj kategoriji: « Tvoj Križ... Križ - znak ljubavi! »
na vrh članka