U molitvi ustrajte, u njoj bdijte sa zahvaljivanjem...

U korizmenom vremenu više pridajemo važnost postu, molitvi, pokori i milosrđu. Korizma je milosno vrijeme kada svoje srce u odnosu s Bogom možemo više oblikovati po Njegovoj volji. Bez molitve nema te promjene na koju smo pozvani: obrati se i vjeruj evanđelju.

Molitva je susret, odnos, dijalog i naposljetku sjedinjenje s Bogom - u ljubavi. Molitva – to su vrata kojima se Nebo otvara na zemlji – od svete Mise kao najuzvišenije molitve u zajednici, sve do osobne molitve kao prisnog susreta u odnosu s Bogom kao najboljim prijateljem. Božja prisutnost u svakodnevici našeg života stvarnost je koja nam daje blagoslove Nebeskog kraljevstva. Molitva je i blagoslov po kojem dolazimo do toga Kraljevstva. Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traži nalazi, i tko kuca, otvara mu se. (Mt 7,7)

Bog nas kroz molitvu korak po korak mijenja, vodi i pomaže nam da živimo po njegovoj volji. To je u Njegovoj pedagogiji, u intimnom odnosu sa svakim čovjekom. Bog nam otkriva samoga sebe i time izljeva svoju ljubav u naše srce. Naposljetku, molitvom u susretu s Bogom koračamo putem koji nas priprema za nebo. U iskrenom odnosu s Bogom, Duh Sveti će nam dati svu potrebnu milost za naše posvećenje, kako bismo našu vjeru živjeli u konkretnim djelima. Zato vam kažem: što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam. Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga, da vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe. (Mk 11,24-25).

Bog je izvor čovjekove radosti i sreće. Stvoreni smo za nebo i naš život na zemlji treba biti u zajedništvu s Bogom i bližnjima, prožet u ljubavi. Zajednička molitva u zajednici, s našim bližnjima, pokazuje nam put kojim ne koračamo sami. Nadalje vam kažem: ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamolbe što mu drago, dat će im Otac moj nebeski. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja među njima. (Mt, 18,19)

Naša svakodnevica, naši križevi, naše tegobe, napori i naše svagdašnje borbe bez molitve poprimaju težak teret koji nas lomi kada sami nosimo breme našeg života i bez Gospodina. Zato nam odnos s Njime daje potrebnu snagu da se suočimo sa svim izazovima u našem životu. Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. (Rim 8,26)

Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti. I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu. (Fil 4,6-7). Naša osobna molitva s vremenom ne može biti statična i monotona. Ukoliko se naš odnos s Bogom kroz molitvu sve više produbljuje, utoliko i naša molitva ne može ostati ista. Po Svetome Duhu, Bog našu molitvu mijenja dok molimo krunicu, kroz razmatranje, misaonu molitvu, usmenu molitvu sve do same kontemplacije…

Božji pristup svakom srcu i duši je jedinstven, neponovljiv i unikatan. Molitva je u svakoga različita. Otkrijmo Božju prisutnost i u našem srcu gdje nam se Bog otajstveno objavljuje u najdubljim odajama naše duše. Spustimo se u tišini, miru i šutnji u svoje srce i osluškujmo Božji glas ljubavi koji je u nama… Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. (1 Iv 4,16) ...

Euharistija je izvor u samom srcu naše Crkve gdje je Bog prisutan potpuno u svoj Božanskoj stvarnosti, ovdje na zemlji. Zato, dođimo našemu Kralju kraljeva, poklonimo mu se u Presvetom Oltarskom sakramentu. Božja prisutnost će zamilovati naše srce i ništa nas neće više moći odaljiti od te Božje ljubavi. To je naš izvor gdje svome Bogu odajemo naše predanje, izručujemo svoje srce Gospodinu koji čezne za nama. Nemojmo se uskraćivati Bogu u našoj mlakosti, zanemarujući molitvu. Kročimo putem iskrene molitve i naš život će biti prožet Božjom prisutnosti. „U molitvi ustrajte; u njoj bdijte sa zahvaljivanjem!“ (Kol 4,2)

na vrh članka