Sv. Katarina Sijenska: Isuse, Ti si dobrota, Ti si ljubav

Ovako počinje molitva svete Katarine Sijenske,žene koja je zahvaljujući svom djelovanju i požrtvovnosti proglašena naučiteljicom Crkve. Uporna, snažna i velika u svojoj ljubavi prema Kristu i Crkvi uspjela je postići puno toga iako je živjela u teškom razdoblju XIV. stoljeća kada su pape stolovali u Avignonu i bili podložni francuskim kraljevima.

Katarina je rođena 25. ožujka godine 1347. u Sieni kao 25 dijete u obitelji, sa sestrom blizankom. Pripadali su srednjem staležu. Već kao malu jako ju je privlačila vjera i Crkva što će joj na osebujan način i odrediti životni put uz Isusa. Prvo viđenje doživjela je već sa 6 ili 7 godina. Nakon smrti najdraže joj sestre Bonaventure, odlučila je da se neće udavati, nego pridružiti dominikanskim trećeredicama. Unatoč protivljenju majke, Katarina je bila ustrajna. Odrezala je kosu (kao znak samostanskih djevica), što je sa sobom donijelo pravnu posljedicu, pa je postala kućna sluškinja. Izgubila je sva prava koja imala ali upravo u toj izolaciji bez izgovorene riječi pronašla je put i Isusa u svom srcu, svoju sreću.

Nakon što se pomirila s obitelji, otac joj dopušta da živi po svojoj savjesti. Poslije tog gorkog razdoblja Katarini se dogodilo vjenčanje u vjeri i u 19. godini doživjela je u zanosu zaruke s Kristom, a potom u još jednom viđenju Isus joj je rekao neka se posveti apostolatu. Deset zadnjih godina provela je na mnogobrojnim putovanjima, mirenju obitelji, pomažući bolesnima, služeći bližnjima i misleći o Isusu - cijelom smislu njenog kratkog i boležljivog života. Pridružila se i sestrama sv. Dominika Mantellate, a kasnije je osnovala i samostan koji je odlučno vodila.

Nakon pričesti 1.travnja 1375. u crkvi svete Katarine u Pisi zadobila je pet rana po tijelu i ona je postala doslovno Isusova slika. Dogodilo se i da hostija sama leti u njezina usta, čime je dostigla otajstvo Isusova srca, krvi i vječne ljubavi.

Katarina je bila uz to sve i nepismena, ali iza nje je ostalo 380 diktiranih pisama koje je diktirala svojim službenicima i slala moćnicima, političarima pa čak i majci. Bila je nesalomljiva, neustrašiva, velika savjetnica i prorok. Njezina pisma postala su veliko blago talijanske književnosti. No, nije Katarina svima prirasla srcu pa je završila i na inkvizicijskom sudu zbog optužbi, sumnji, mržnje. Već sami pogled na nju mnoge je ostavljao ukočenima i nijemima pod karizmom ove prekrasne mističarke i snažne žene. Naravno, ništa nisu mogli dokazati i ona je nastavila dalje djelovati. Godine 1376., 18.lipnja otišla je u Avignon k papi Grguru XI. i molila ga da se vrati u Rim što je on i učinio te prekinuo 70-godišnje avignonsko prebivalište papa.

Pred samu smrt teško je proživljavala zapadni raskol te je na kraju slomljena i boležljiva umrla u 33. godini. Bilo je to 29. travnja godine 1380. u Rimu. Zadnje što je izrekla bile su riječi o Kristovoj krvi: Sangue, sangue! Krv,krv! Godine 1970., 27.rujna papa Pavao VI proglasio je Katarinu Sijensku naučiteljicom crkve.

Krv pomiruje našu krivnju: u Krvi milosrđe nalazi svoju hranu; u Krvi se topi naša tvrdokornost; u Krvi naši gorki trenuci postaju laki i teško breme lako. U Tvojoj Krvi, o Kriste, rastu kreposti. Zato i moja duša želi biti njome potpuno opojena da se tako može obući pravim krepostima.

na vrh članka