Čekam… Duha Svetoga

U Vazmenom vremenu susrećemo uskrslog Isusa, koji svojim učenicima poručuje: ostanite u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor (Lk 24,49). A, što to Isus nama poručuje u ovo blagoslovljeno vrijeme, dok kroz pedeset dana iščekujemo dolazak Duha Svetoga…?

Ono što je najbitnije, ukazuje nam na otajstvenu istinu da smo hramovi Duha Svetoga, da nam je Duh Sveti poslan po sakramentima našeg krštenja i potvrde. Ostanimo u ovo vazmeno vrijeme u dubokom razmatranju same osobe Duha Svetoga, koji nam je poslan.

Isus je (u svojoj velikosvećeničkoj molitvi) molio za naše sjedinjenje u Duhu Svetomu, u otajstvu Presvetoga Trojstva. Kolika li je samo ta ljubav Božja kojom smo postali ljubljena djeca Božja. Tolika da je sam Bog htio toliko nam biti blizu, da nije mogao bliže, nastanivši se u naše srce… Kao što si ti, Oče u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njim a ti u meni- (Iv 17,20-22). Postali smo dionici slave koja je predana Isusu. Upravo je Isus izmolio naše sjedinjenje s Presvetim Trojstvom, poslavši u naša srca zalog našeg otkupljenja, Duha Svetoga. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan.(Rim 5,5)

Živim li i ja u svome životu u skladu s istinom Božje Riječi? Jesam li u jedinstvu prisnog odnosa s Ocem Nebeskim, Isusom i Duhom Svetim? Kome moje srce pripada? Kome svoje srce otvaram? Tražim li u svome životu Kraljevstvo Nebesko i njegovu slavu ili sam okrenut prolaznim propadljivim stvarnostima? Otac nebeski želi utisnuti svoj poljubac u moju dušu po Isusu Kristu, djelujući Duhom Svetim. Bez ispunjenja Duhom Svetim neću doći do toga dubljeg iskustva vjere, predanja i pouzdanja u Božju ljubav. Molimo stoga za ispunjenje Duhom Svetim. Uđimo u odnos s trećom božanskom osobom jer (…) koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole? (Lk 11,13)

Čekam te Duše Sveti! O, dođi Duše Sveti i ispuni me svojom ljubavlju!! Objavi mi sebe i Očevu volju za moj život!! Tad čuh glas Gospodnji: Koga da pošaljem? I tko će nam poći? Ja rekoh: Evo me, mene pošalji! (Iz 6,8). Duh Sveti dolazi na naš poziv. Mogu li i ja onda prihvatiti njegov poziv da me pošalje vršiti volju Očevu? Koga Bog posla, taj govori Božje riječi, jer On daje Duha Bez mjere. (Iv 3,34).

U evanđeoskim tekstovima čitamo kako nam Otac daje Duha Bez mjere. Isus nam je dao obećanje Duha Svetoga i rekao nam da se obučemo u silu odozgor. Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovjedi. Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek. Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama. (Iv 14,15-17)

Otvorimo svoja srca onome kome i trebaju pripadati. Duh Sveti neka bude domaćin naše duše. U taj dan spoznat ćete da sam ja u svom Ocu, vi u meni i ja u vama. Tko poznaje moje zapovjedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samoga sebe. (Iv 14,20-21). Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti. (Iv 15,5).

Iznova, u iskrenom i skrušenom pokajanju za svoje grijehe u sakramentu ispovjedi, obnavljat ćemo našu prisnost s Duhom Svetim. Ustrajući na putu vršenja Božje, a ne svoje volje, bit ćemo u stalnom jedinstvu s Duhom Svetim. Tko ispunjava Njegove zapovjedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. I po tome, po duhu što nam ga dade, spoznajemo da on ostaje u nama. (I Iv, 3 24).

Molimo za vodstvo Duha Svetoga u našem životu. Uđimo u odnos s njime da ne prođe niti jedan dan, a da se nismo pomolili Duhu Svetom. Duh Sveti dolazi. On je tu. Uvijek, u sadašnjem trenutku. Objavi mi Duše Sveti kako da činim volju Božju!

Tko bi doznao tvoju volju da nisi dao mudrosti, i da s visine nisi poslao Duha svoga Svetoga. Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji, i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću. (Mudr 9,17-18)

na vrh članka