Sveti Leopold Bogdan Mandić

Danas se spominjemo sv. Leopolda Bogdana Mandića. Ovaj svetac, od Boga nam darovan, njeguje iznimno prijateljstvo s Bogom i tom prijateljstvu podlaže sva druga, ljubeći Boga iznad svega, ističući kako prijateljstvo iz kojega je Bog isključen, postaje rizično jer je nepotpuno i prolazno.

 

Bogdan se rodio 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom, u Boki Kotorskoj, kao najmlađi od dvanaestero djece. Velikodušnošću njegovih roditelja Petra Mandića i Dragice, rođene Carević crkva biva blagoslovljena jedinim od najvećih i najrevnijih djelitelja sakramenta Božje ljubavi, sakramenta pomirenja.

Živo je kao vrlo slabašno i nježno dijete, tako da su ga jedva nakon mjesec dana mogli krstiti u župnoj crkvi, nadjenuvši mu ime Bogdan čije će ga značenje pratiti čitav život, ocrtavajući širinu njegova srca koje postaje najdragocjenija baština, kako crkve tako i cijeloga svijeta.

Njegovi roditelji živjeli su i njegovali iznimnu dubinu kršćanskog života. Dobri otac pratio ga je svako jutro na svetu misu tako da je Bogdan od malena svoje srce uranjao u molitvu živeći njezino bogatstvo.

Pogođeni gospodarskom krizom gube blagodati lagodnoga života i tako bivaju pod zubom siromaštva, što postaje od velike važnosti za Bogdana, kao budućeg velikog ispovjednika i tješitelja.

Promatrajući nesebično djelovanje kapucina u svom rodnom gradu, Herceg-Novom, koje su cijenili i tražili ne samo katolici već i pravoslavci, Bogdan je vjerovao kako će, baš ondje najbolje ostvariti svoje misionarsko poslanje.

Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar. – govorio je još kao dječak, upoznavši veoma rano žalosnu činjenicu rastavljenosti kršćanske braće.

Sa blagoslovom svojih roditelja u dobi od 16 godina napušta rodnu kuću i odlaži u sjemenište u Udine u sjevernoj Italiji. Nakon samo dvije godine odlazi u kapucinski samostan u Bassano del Grappa kako bi stupio u novicijat i dobio novo ime Leopold, prihvativši tako život koji bi mnogi opisali kao žrtvu i odricanje, ali za njega je to bio život pun služenja iz ljubavi, ljubavi prema Bogu i čovjeku. Za svećenika ga zaređuje kardinal Domenico Agostini 20. rujna 1890 u Veneciji.

Osjećajući u svome srcu Božji poziv da radi među kršćanima koji su odijeljeni od Rima neko vrijeme boravi u Zadru, Kopru i Rijeci, sve dok ga poglavari ne premjestiše u Padovu. Odsada pa ubuduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok!, uskliknu Leopold shvativši način na koji je pozvan vršiti svoj ekumenski apostolat.

Kao dugogodišnji, neumorni ispovjednik rado tješeći slabe i nemoćne sve svoje molitve, žrtve i napore radosno prikazuje na jednu veliku i ni malo sebičnu nakanu Da svi budu jedno!

Kako je i sam bio pogođen siromaštvom dobro je shvaćao nemoć i nestašicu koja je morila mnoge duše koje je susretao u svojoj ispovjedaonici. S dubokom suosjećajnošću prema njima u njemu sve više raste i jača ljubav prema grešnicima kao i želja da postane oruđe pomirenja s Bogom i braćom. Osjećajući kako Bog želi da on bude svećenik sa srcem koji će svakoga prihvatiti morao se boriti s optužbama onih koji su smatrali da je previše popustljiv i širokogrudan s pokornicima. Prije nego što bi pozvan u nebesko zajedništvo s Gospodinom sveti Leopold je prorekao da će kapucinski samostan biti srušen bombardiranjem, što se na koncu i dogodilo, a kao trajan znak Božje ljubavi u njegovu apostolatu ispovjedaonica gdje ispovjedaše, osta netaknuta.

Sveti Leopold umro je 30. srpnja 1942. u Padovi, gdje ga je svetim proglasio papa Ivan Pavao II. i to 16. listopada 1983. Brojni hodočasnici i danas obilaze grob kao i milosnu ispovjedaonicu u kojoj je ovaj maleni svetac velik, duhom, srcem i svetošću zaslužio nebo.

*** Devetnica Sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću

(*Može se moliti tijekom cijele godine u svim osobnim potrebama kroz devet dana!)

Sveti Leopolde Bogdane, Gospodin te je obogatio velikim blagom milosti za one koji se tebi utječu. Molimo te, isprosi nam živu vjeru i žarku ljubav, da uzmognemo biti trajno sjedinjeni s Bogom po njegovoj svetoj milosti. Slava Ocu…

Sveti Leopolde Bogdane, tebe je božanski Spasitelj učinio savršenim oruđem svoga neizmjernog milosrđa u sakramentu pokore. Molimo te, isprosi nam milost, da se često i dobro ispovijedamo te da živimo slobodni od svakoga grijeha i postignemo savršenstvo na koje nas poziva Gospodin. Slava Ocu…

Sveti Leopolde Bogdane, ti si izabrana posuda darova Duha Svetoga, koje si obilno izlijevao u brojne duše. Molimo te, isprosi nam da se oslobodimo od mnogih muka i nevolja koje nas pritišću i izmoli nam snagu da sve strpljivo nadvladavamo te steknemo zasluge za nebo. Slava Ocu…

Sveti Leopolde Bogdane, koji si za svoga zemaljskoga života iskazivao nježnu ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji, našoj dragoj Majci, i za uzvrat bio obdaren mnogim milostima, a sada si s Njom u blaženstvu, moli je da svrati svoj pogled na našu bijedu i da se prema nama uvijek pokaže milosrdnom majkom. Slava Ocu…

Sveti Leopolde Bogdane, koji si uvijek pokazivao veliko razumijevanje za ljudske patnje i utješio mnoga skršena srca, priteci nam u pomoć. U svojoj dobroti nemoj nas napustiti, nego nas utješi i posreduj nam milost za koju te s velikim pouzdanjem molimo. Amen.

* * *
Molitva prije Ispovijedi

Ti, Sveti Leopolde, kojega je Bog učinio izvanrednim liječnikom duša u svetoj ispovijedi, isprosi mi milost prave pokore, da se dobro ispovjedim te da pomiren s Bogom i ljudima smijem pouzdano očekivati da Bog ispuni i ovu moju molbu… (navesti nakanu).
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

* * *
Molitva svetom Leopoldu za hrvatski narod

Gospodina Isuse Kriste, Ti si ljubio svoj narod, svoju zemlju, jezik i običaje svojih ljudskih predaka. Po Tvom je primjeru Sv. Leopolda, kapucin, služeći braći ljudima u drugoj zemlji, vjerno ljubio i svoj hrvatski narod.

I ja Te, zajedno sa Sv. Leopoldom Bogdanom, molim, da narod kojemu pripadam raste i napreduje u miru i slozi s drugim narodima, da kolijevke ne budu prazne, da se ognjišta ne ugase, da se svi prognani i izbjegli vrate svojim domovima, da za svakoga bude u domovini rada, kruha, pravde, mira i sreće, te da živimo i umiremo u Tvojoj milosti, pod zaštitom Majke Marije vjerni Velikom Zavjetu svojih pradjedova.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

na vrh članka