Pomirenje (ispovijed, pokora)

Ustat ću i poći k svome ocu i reći mu: "Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!» (Lk 15, 18) Svaka je ispovijed milosni susret s Bogom dobrote i ljubavi. Bog nam po riječima svećenika u ime Crkve uvijek nanovo poručuje: «Ne boj se, ti si moj! Tvoje ime sam u dlan svoje ruke i u svoje srce zapisao. Nisam te zaboravio i neću te nikada zaboraviti. Ja te volim unatoč tvojim grijesima i slabosti. Ti meni pripadaš!"

Svima nam je potrebno “obraćenje” praštanje i pomirenje jer smo svjesni da su snage zla i grijeha u nama i medu nama često jače od dobra i vjernosti na koje smo pozvani. Potrebno je da se neprestano “obraćamo” te da stalno napredujemo na putu istinskog pomirenja s Bogom, jednih s drugima i sa sobom.
Bog nam je definitivno i neopozivo ponudio i darovao oproštenje i pomirenje u Isusu Kristu. Isus je započeo svoje propovijedanje pozivom: “Obratite se i vjerujte Evanđelju!” Opraštao je grijehe i svoju je moć opraštanja i spašavanja potvrđivao čudesnim znakovima (ozdravljenjima). Svoje je apostole poslao da naviještaju obraćenje za oproštenje grijeha. Ustanovio je euharistijsku žrtvu na “otpuštenje grijeha”. da bismo u njoj otajstveno sudjelovali u njegovoj smrti i uskrsnuću za naše “opravdanje”. Svoju službu pomirenja ljudi s Bogom Isus danas ostvaruje u svojoj Crkvi: apostolima i njihovim nasljednicima dao je vlast opraštati grijehe, a Petru i njegovim nasljednicima simbolički je predao “ključeve kraljevstva nebeskoga”.

Od svog početka, od prvih Duhova Crkva propovijeda obraćenje za oproštenje grijeha. Krštenjem, potvrdom i euharistijom izvršuje temeljno pomirenje ljudi s Bogom. A ni onima koji su već kršteni nikada ne prestaje propovijedati obraćenje i pokoru; i onima koji su sagriješili poslije krštenja, vlašću koju je primila od Krista, podjeljuje sakramenat pomirenja (sakramenat pokore, ispovijed).

Pomirenje ima uvijek dvije strane:

  • pomirenje s Bogom, čiju ljubav i ponudu spasenja odbijamo grijehom;

  • pomirenje s braćom, koju grijehom oštećujemo i vrijeđamo (svi su ljudi povezani u dobru i u zlu).

Sakramenat pomirenja potreban je svima koji su teško sagriješili poslije krštenja. No dobro je da slavimo i primamo taj sakramenat i onda kad nismo svjesni teškoga grijeha jer time pokazujemo iskrenost i istinitost našeg nastojanja da neprestano napredujemo na putu obraćenja i pomirenja koje nam Bog nudi i dariva. Da bi se što bolje izrazio sav misterij (otajstvo) koji slavimo u sakramentu pomirenja, u Crkvi se danas predlažu tri oblika slavljenja tog sakramenta:

  • Zajedničko slavljenje pomirenja s pojedinačnom ispovijedi i odrješenjem

  • Pojedinačno slavljenje sakramenta pomirenja

  • Zajedničko slavljenje pomirenja s općom ispovijedi i skupnim odrješenjem