Povijest župe

fadeBrodska župa, kao matica, bila je pod upravom franjevaca, a sve bliže župe bile su filijale. Podvinjska je bila jedna od njih i njome su, od osnutka 1577.godine pa sve do 1754. njome upravljali franjevci. Do godine 1734. župske matice vodile su se u sjedištu župe, u brodskom samostanu, a od 1734. vode se u Podvinju.

Kao prvi upravitelj podvinjske župe, u matici krštenih 1734. upisan je pater Bartholomeus, zatim pater Gabrijel Fogadić 1735., te 1754. pater Georgius Thazovich a Brodio. Te iste 1754. godine franjevcima je oduzeta brodska župa i sve okolne kojima su upravljali. U ispravama brodskog samostana zabilježeno je da je 20. rujna 1754. iz Zagreba došao kanonik (ime se ne spominje) kao izaslanik biskupa Thauzya, oduzeo franjevcima župu i predao je svjetovnom svećeniku Zniki. Time su franjevci izgubili župu maticu i filijale, "gornje" i "doljnje". Podvinje se ubrajalo u "gornje". Tako od 1754. godine podvinjskom župom upravljaju svjetovni svećenici.

Crkva je tada već postojala, ali se ne može znati kada je izgrađena jer o njenoj gradnji nema spomena niti u jednom nađenom pisanom dokumentu. Mogu se jedino izvesti zaključci da je zidani objekt tadašnje crkve iz druge polovice 17. stoljeća, iz vremena vladavine Leopolda I, jer je u iskapanjima starog temelja nađen novac iz tog razdoblja. Nije nađen ni temeljni kamen niti ikakav dokument iz tog razdoblja. Jedino je moguće da se kakva isprava može naći u toranjskom temelju, ali on nije iskapan jer je sav temelj zaliven u jedan kamen pa se odustalo od vađenja temelja. Frontalni prilaz staroj crkvi bio je od današnjeg župnog stana na zapadu prema današnjoj sakristiji. U to vrijeme i prije, crkve su u okolici građene od drveta. Je li takva prije ove postojala u Podvinju, može se samo nagađati jer nema nikakvih zapisa o tome.

Prva je podvinjska crkva dugo bila u ruševnom stanju jer nije bila redovito održavana te ju je trebalo do temelja rušiti. Još oko 1860. bio je pripremljen materijal za zidanje nove crkve, troškovnik i nacrti, ali duhovni stol u Đakovu i glavno zapovjedništvo u Zagrebu nisu odobravali gradnju. Usprkos zabrani, Podvinjci su se više od 25 godina pripremali za gradnju. Godine 1880. crkva je bila u tako ruševnom stanju da je zatvorena jer je bila za život pogibeljna. Crkveni obredi održavali su se u maloj, neuglednoj zgradici zvanoj "Magazin", koja je podvinjskoj satniji služila kao spremište za odjeću i oružje, a u nju je jedva stalo 80 osoba.

Godine 1886., na Miholje, počelo se s rušenjem stare crkve. Pod crkvenom lađom nađena je grobnica sa dvadesetak preminulih franjevaca koji su upravljali župom. Svakome od njih pod glavom je nađena cigla, što je običaj samo kod redovnika. Ta su tijela prenesena na groblje u jednu raku, a kripta u crkvi je zasuta. Osim ove, u crkvi su nađene još tri zasebne grobnice, od kojih se za jednu sigurno zna da je grob podvinjskog župnika Risovića koji je umro 1786. godine. To je bio najmlađi grob u crkvi i na groblju svetog Antuna.

Oko stare crkve bilo je groblje te se i danas mogu naći ostaci kostura kod prekapanja okoliša crkve. Osim ovoga, bila su još dva groblja: sv. Vida u Rastušju i sv. Nikole, na zapadnoj strani kraj puta između Podvinja i Rastušja. Od otvaranja sadašnjeg groblja 1786., to se groblje nazivalo "staro groblje". U sadašnje groblje, pokraj Glogovice, na mjestu zvanom Mitrinac, ukapali su se pokojnici iz Podvinja, Tomice, Bukovlja i Vranovaca i njegovim postankom prestalo se sa ukapanjem u groblja sv. Antuna i sv. Nikole. Prva kapelica na sadašnjem groblju sazidana je 1861., te na istom mjestu nova 1907. kapelica-grobnica obitelji Veselski sagrađena je 1885. godine.

Gradnju crkve su izvodili poduzetnici iz Požege Hecht i Mravak, a radove je nadgledao inženjer Fink. Pri polaganju temeljca prisustvovali su domaći župnik Antun Brašnić, trnjanski župnik Pečenovski, podcrkavački Ašperger i kotarski predstojnik Bellay. Križ na toranj je podignut 14. rujna 1889., a na svetkovinu Svih svetih iste godine blagoslovljena je nova župna crkva.

Tri godine kasnije, pri posjetu podvinjskoj školi i crkvi, predstojnik zemaljske vlade Kršnjavi, doznavši da vlada nije ništa dala za izgradnju crkve, obećao je i u ime vlade podvinjskoj općini poslao 2700 forinti. Taj novac je utrošen pri uređenju unutrašnjosti 1893., kada su, prema nacrtima Martina Pilara, napravljeni pobočni oltari, propovjedaonica, krstionica i klupe.

Godine 1999. Obnovljeno je krovište na župnoj crkvi. Od 2004. do 2009. trajala je njena temeljita obnova. Župni stan je izgrađen 1813. a temeljito obnovljen 2000. i 2001. godine.


Pripremio: Dalibor Zvonarević
Prema "Staro i novo Podvinje, pabirci", neimenovanog autora